Antologija srpske muzike – Stevan Mokranjac

Kompozicije Stevana Mokranjca: Deseta, Jedanaesta, Dvanaesta, Trinaesta, Četrnaesta i Petnaesta Rukovet, Primorski napjevi i horski skerco Kozar iz 1904. godine.

Stevan Mokranjac, jedan od najistaknutijih autora srpske muzike krajem XIX i početkom XX veka, rođen je 9. januara 1856. godine u Negotinu. Završivši gimnaziju u Beogradu, izvesno vreme je studirao prirodno-matematički odsek beogradske Velike škole. Državna stipendija i materijalna pomoć Beogradskog pevačkog društva omogućili su mu studije u Minhenu, koje je pohađao u periodu od 1879. do 1883. godine u klasi Jozefa Rajnberga. Potom je u periodu od 1884. do 1885. godine bio u Rimu kod Alesandra Parizotija, i konačno u Lajpcigu, gde je od 1885. do 1887. godine pohađao časove u klasi Salomona Jadasona.

Vrativši se u Beograd 1887. godine, Mokranjac je radio kao dirigent Beogradskog pevačkog društva, koje je uzdigao na visok umetnički nivo i sa kojim je koncertirao u zemlji i inostranstvu. U periodu od 1887. do 1900. godine radio je i kao nastavnik pevanja u Prvoj beogradskoj gimnaziji, a od 1901. i u Bogosloviji. Godine 1899. zajedno sa Cvetkom Manojlovićem i Stanislavom Biničkim osnovao je prvu muzičku školu u Srbiji koja i danas nosi njegovo ime. Za dopisnog člana Srpske kraljevske akademije izabran je 1906. godine, a 1911. i za dopisnog člana Francuske akademije umetnosti. Bio je prvi predsednik Udruženja srpskih muzičara, osnovanog 1907. godine.

Mokranjčev opus u najvećoj meri se zasniva na horskoj a kapela muzici. Kako podseća Vlastimir Peričić, karakteristike njegovog rada jesu čistota horskog stava, formalna doteranost, pouzdan ukus u odabiru narodnih melodija za umetničku obradu, a pre svega produbljen harmonski izraz.

Komponovane u periodu od 1883. do 1909. godine, Rukoveti predstavljaju petnaest, odnosno sa Primorskim napjevima - šesnaest horskih rapsodija. One odražavaju celokupan Mokranjčev razvojni put i sve važne karakteristike njegove umetničke ličnosti. Uzimajući pesme iz Srbije, Makedonije, Crne Gore, Bosne i Hrvatskog primorja, autor je smišljenom raspodelom kontrasta u tempu i karakteru u Rukovetima postigao logičnu formalnu zaokruženost. Naziv Rukoveti ostao je i danas kao pojam organski jedinstvenog ciklusa narodnih pesama obrađenih za hor.

U tekstu Delo Stevana Mokranjca, Petar Bingulac ističe da „od časa kad su nastale, Mokranjčeve Rukoveti su u pevačkim družinama imale najvažniju ulogu. I velika i mala društva u Srbiji odmah su s najvećim oduševljenjem učila i pevala Rukoveti na „besedama" i utakmicama. Tako je bilo i posle Prvog rata, a pogotovu posle Drugog svetskog rata, kada je muzika dobila čvršće osnove u širim slojevima naroda i kada je sve veći broj horova počeo da neguje pesmu."

Emisiju uređuje Irina Maksimović Šašić

Коментари

Prodajem
Ако пронађете ову новчаницу одмах идите код нумизматичара
C.T. Toraksa
Поштујте правила пре давања крви на анализу
Adaptacija
„Буђење пацова“ – ново рухо филмског класика Живојина Павловића
slobodan izbor ishrane
Главни град Финске избацује месо како би заштитили климу, осим у ретким изузецима
Prijava za kviz Slagalica
Пријавите се