Hronika Trećeg programa

Pročitaćemo osvrt Ljiljane Ćinkul na izložbu Jelene Trpković „Pred vama stoje samo muškarci”, a potom osvrt Dejana Petrovića na filmove Ulija Edela „Slučaj Bader–Majnhof” i Bernarda Bertolučija „Sanjari”, prikazane na 14. filmskom festivalu „Slobodna zona”.

U galeriji Kulturnog centra Beograda nedavo je otvorena je izložba Pred vama stoje samo muškarci Jelene Trpković, umetnice koja je tokom četiri decenije svoje stvaralačke karijere izgradila specifičan senzibilitet uglavnom usmeren prema kolažu. Ova izložba se može shvatiti i kao slikarkin prilog stogodišnjici obeležavanja kraja Prvog svetskog rata, budući da je iz različitih istorijskih i društvenih kodova predstavila ulogu i položaj žene u svetu kojim vladaju muškarci. Kolaži su rađeni preciznim isecanjem fotografija iz knjiga i novina, a potom je autorka intervenisala doslikavanjem i docrtavanjem. Ovim svojevrsnim kolažnim montažama, čijim konceptom se naglašavaju faktografski znakovi istorije, slikarka proširuje značenje tematizujući različite slojeve kulturnog i svakodnevnog života, a skladne vizuelne manipulacije ciklusa Pred vama stoje samo muškarci realizivane su u ujednačenim formatima (100x70 centimetara), dok naslovi pojedinačnih radova - „Spasavaj se ko može", „Svoj na svome" ili „Batina je iz raja izašla" - unose pulsacije unutrašnjeg naboja bliske feminističkim provenijencijama, piše Ljiljana Ćinkul.

* * *

Sa 14. filmskog festivala „Slobodna zona", koji je održan od 7. do 12. decembra, Dejan Petrović izdvaja ostvarenja Ulija Edela Slučaj Bader-Majnhof i Bernarda Bertolučija Sanjari, prikazana u okviru programa „Specijalni fokus: 1968".

Edelov film je najvećim delom rutinska dokumentaristička dramatizacija mahom poznatih događaja, razrađena umešnim dovođenjem u vezu uzroka i posledica, te kao takav, ima svoju istorijsku vrednost. Film počinje prikazom studentskih protesta 1968. godine, koji će zapravo imati i svoj delatni nastavak, što će biti prikazano u jednoj od najsnažnijih scena filma, kada na sahranu jednog od vođa RAF-a, Holgera Majnsa - preminulog od štrajka glađu, usled verovatno namerno kasnog dolaska lekara - stiže ranjeni i marginalizovani, a nekada harizmatični lider studentskog pokreta Rudi Dučke, koji će prkosno uskliknuti „borba se nastavlja!". To će usloviti odvajanje jedne nasilne grupice, koja će godinama nakon prestanka demonstracija, na svoj način nastaviti „borbu" protiv kapitalističkog poretka i njegovih imperijalističkih težnji.

Posle priličnog zastoja i evidentne kreativne krize kroz koju je prolazio, prekaljeni filmski veteran i jedno od poslednjih velikih imena evropske kinematografije, Bernardo Bertoluči se filmom Sanjari vratio sebi i Parizu, i to ne samo zato što je ovaj poprište njegovog najkontroverznijeg dela Poslednji tango u Parizu. Radnja Sanjara se odvija u ogromnom pariskom salonskom stanu, u kojem će mladi američki student sa svijim novim prijateljima, blizancima Teom i Izabel, provesti mesec dana. Opravdanim odbacivanjem megalomanskih ambicija, svedenošću broja karaktera i usmeravanjem pogleda ka njihovom unutrašnjem svetu, Bertoluči u ovom filmu prikazuje neizmernu ljubav prema umetnosti, seriju povoda i motiva koji će determinisati mladog estetu i kasnijeg velikog umetnika, ambivalentan odnos prema politici, te antologijske scene seksa koji je, kao i u slučaju Poslednjeg tanga u Parizu, manje proizvod telesne požude, a više nastavak komunikacije između protagonista.

Urednica emisije Tanja Mijović.

Хроника Хроника

Autor:
Трећи програм

Као културно-информативани недељник Трећег програма, ХРОНИКА сваког понедељка доноси осврте и приказе актуелних појава и дешавања у уметности и науци. [ детаљније ]

Коментари

Istina
Зашто морамо да славимо Осми март
Re: Ministarka zdravlja????
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Мајка
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Rad s ljudima
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
'Ako smo pali, bili smo padu skloni.'
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво