Naučni skupovi

Književnost i zlo – govori Damir Smiljanić

U ciklusu NAUČNI SKUPOVI prenosimo izlaganje Damira Smiljanića o književnosti i zlu, sa istoimenog naučnog skupa koji je nedavno održanog u okviru Trinaestog festivala književnosti u Novom Sadu.

Šekspirov Jago jedno je od najčistijih oličenja zla u književnosti. Jer, kaže Smiljanić, Jago zna šta čini. On zlo čini radi samoga zla i ne zaustavlja se ni pred čim, niti ga bilo koja druga ljudska osobina može sprečiti da radio to što radi. Čak i kada su motivi poput pohlepe, zavisti, ili mržnje u pitanju, dakle najgore ljudske osobine, kod Jaga će one biti drugorazredne u odnosu na čisto zlo.

Analizirajući Šekspirovog „Otela", međutim, Smiljanić će pokazati da se umeće velikog engleskog majstora ne zaustavlja samo u ubedljivom opisivanju likova i njihovoj „karakterologiji", već i u pronicanju u prirodu zla, u njegovu demonsku dimenziju koja nam ne dopušta da mu izmaknemo, koliko god mu se, u međuvremenu, opirali. Čak će i plemeniti Otelo, primećuje Smiljanić, da poklekne. Čak će i on da zagazi u zlo, ali, za razliku od Jaga, koji zlo čini zarad samoga zla, Otelo će se predati zlu iz nemoći i gluposti.

U svemu tome književnost se pokazuje kao svojevrsni filter, kao katalizator, kao ona fina supstancija koja će, u rukama alhemičara poput Šekspira, da nam kaže o prirodi zla više nego bilo koja druga disciplina.

Urednik Ivan Milenković

broj komentara 0 pošalji komentar