Vokalna umetnost u Beču Šubertovog doba

U septembru ćete pratiti ciklus o vokalnoj muzici u Beču u doba Šuberta, koji priređujemo povodom 250. godišnjice rođenja Johana Mihaela Fogla, austrijskog baritona koji je ostao upamćen kao najbliži saradnik Franca Šuberta, odnosno kao izvođač i zastupnik Šubertove umetnosti lida. U prvoj emisiji slušaćete kompozicije Luiđija Kerubinija i Franca Šuberta.

Johan Mihael Fogl i Franc Šubert upoznali su se 1817. godine, kada je četrdesetdevetogodišnji Fogl već imao izgrađenu karijeru operskog pevača, dok je Šubert, 29 godina mlađi, tek stupao na bečku muzičku scenu. Ovaj sudbonosni susret odigrao se zahvaljujući Francu Šoberu, koji je Fogla poznavao zahvaljujući pozorišnim krugovima. Fogl je važio za neobično obrazovanog pevača i eruditu, bavio se klasičnim jezicima, prevođenjem, kao i komponovanjem. U prvom susretu sa Šubertom bio je rezervisan, ali, upoznavši se bliže sa Šubertovom umetnošću lida, Fogl će postati njen najvatreniji zastupnik. U narednim godinama, Šubertove pesme postale su omiljene u Beču upravo zahvaljujući Foglovim interpretacijama, kako na javnim koncertima, tako i u privatnim salonima, a savremenici su posebno isticali Foglovu vrsnu dikciju i deklmaciju koje su potcrtavale kvalitet Šubertovog muzičkog pisma.

Prijateljstvo dva umetnika - kompozitora i pevača - razvijalo se ubrzano i već 1819. godine Šubert i Fogl zajedno su putovali u Štajersku, sa manjim krugom prijatelja. Ovaj put koincidirao je sa Foglovim rođendanom, što je rezultovalo prigodnom kompozicijom - kantatom za tri glasa uz pratnju klavira, na stihove Alberta Štadlera koji opisuju Foglovu karijeru.

Premijerno izvedena u Parizu 1800. godine, opera Dva dana, ili Vodonoša Luiđija Kerubinija je stekla evropsku popularnost, a u Beču je izvođena na nemačkom jeziku. Fogl je ostao upamćen po visprenoj interpretaciji ovog lika pariskog vodonoše, koji dva dana skriva grofa Armanda, člana francuskog parlamenta, od Mazarenovih vojnika. Reč je o otvorenoj kritici nasumičnih hapšenja i progona u doba jakobinskog terora, što je ujedno pospešilo recepciju opere u austrijskoj prestonici, koja je bila u ratu sa Francuskom republikom. Libretista Žan-Nikolas Buji tvrdio je da je kao osnova za radnju poslužio stvarni događaj iz Francuske revolucije, ali da je zbog cenzure događaje izmestio u sedamnaesti vek, u vreme vlade kardinala Mazarena.

Autor Srđan Atanasovski

Urednica Sanja Kunjadić



Коментари

Istina
Зашто морамо да славимо Осми март
Re: Ministarka zdravlja????
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Мајка
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Rad s ljudima
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
'Ako smo pali, bili smo padu skloni.'
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво