Tema nedelje – Studije

Branko Romčević: Derida bez politike

U sedmičnom ciklusu „Studije“, od ponedeljka 6. do petka 10. avgusta, možete slušati delove rukopisa Branka Romčevića „Derida bez politike“.

 

Jedna od gromoglasnijih zamerki Žaku Deridi bila je da je njegova filozofija nepolitična, da su teme kojima se bave metafizičke i „lepe", da su njegovi pojmovi i neologizmi ispražnjeni od političkog sadržaja. Doda li se tome sveopšti odijum prema ovom francuskom filozofu, nije se ni moglo očekivati da će se njegovo delo čitati sabrano i bez viškova (odnosno manjkova) značenja. U svome tekstu „Derida bez politike" pokazuje Branko Romčević da su nepolitička čitanja Deride, najblaže rečeno, nekorektna, a u ozbiljnijim slučajevima nekompetentna. Jer, od prvih svojih tekstova o fenomenologiji Derida se pokazuje kao prvorazredni politički mislilac, iako ne koristi opšteprihvaćeni rečnik političke filozofije, niti eksplicitno problematizuje velike političke pojmove.

Devedesetih godina prošloga veka Derida ispisuje dve velike knjige koje eksplicitno problematizuju politiku: „Politike prijateljstva" i „Marksove sablasti", a Romčević se usredsređuje upravo na knjigu o Marksovom nasleđu i sablastima koje to nasleđe prate (ili se iz tog nasleđa rađaju). Ne samo da Derida ne odustaje od svojih pojmova (rAzlika, recimo), nego pokazuje u kojoj meri su oni delatni i u političkom polju (čak, moglo bi se reći, oni dolaze iz političkog polja), a u minucioznoj analizi Deridinog dela Romčević pokazuje da se upravo u ranim Deridinim radovima često krije odgonetka za teške probleme koje ovaj postavlja u poslednjoj deceniji 20. veka.

Posebna vrednost Romčevićevog teksta u njegovoj je sistematičnosti i sabranosti. Ako je Deridin stil zapenušan i razbarušen, Romčevićev izraz je staložen i strog. Ako se Derida igra na vrlo širokom filozofskom polju, Romčević se usredsređuje samo na jedan deo igrališta. Najvažnije u svemu tome, međutim, jeste da se oba filozofa - igraju. Taj ludički element tako neodoljiv kod Deride, u Romčevićom slučaju ima klasičniji oblik, ali sadržinski on prati deridijanska nadahnuća i ostavlja tekst kakav se u srpskoj filozofskoj kulturi dugo čekao.

Urednik Ivan Milenković
Čita Marica Milčanović

Коментари

Istina
Зашто морамо да славимо Осми март
Re: Ministarka zdravlja????
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Мајка
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Rad s ljudima
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
'Ako smo pali, bili smo padu skloni.'
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво