Janoš Špeh i kompozitori habzburške Mađarske

U trećoj emisiji ciklusa o kompozitorima aktivnim u habzburškoj Mađarskoj slušaćete gudačke kvartete i partite Franca Kromera i Janoša Špeha.

Rođen 1767. godine, Janoš Špeh je svoju karijeru započeo srazmerno kasno, kada je sa 27 godina okončao studije muzike pod mentorstvom Jozefa Hajdna. Žanrovski profil njegovih prvih opusa kreće se dobro utabanim stopama kompozitora bečke škole: reč je delima namenjenim kamernom, te kućnom muziciranju, poput klavirskih trija, violinskih i klavirskih sonata. Njegov drugi opus, publikovan 1803. godine, predstavlja zbirku gudačkih kvarteta koja je bila posvećena mađarskom grofu i državniku Ferencu Jožefu Kohariju. Špehovi gudački kvarteti otkrivaju kompozitora već zrelog izraza koji umešno vlada stilskim sredstvima bečke škole. Kao najambiciozniji kvartet u zbirci izdvaja se drugi, u Es-duru, u kome pratimo doslednu upotrebu polifonih faktura, tematskog razvoja na nivou ciklusa i pažljivo profilisanih kantabile tema. Posebnu pažnju privlači lagani andante, kome je namenjeno mesto trećeg stava, nakon menueta. Nakon varljivo naivne lirske teme, Špeh se upušta u izrazito složen tonalni plan i kroz njega se kreće ne štedeći dinamičke i dramatske muzičke efekte.

Franc Kromer je na prelazu iz XVIII u XIX vek bio jedan od najistaknutijih kompozitora bečke škole, a stepen u kome su njegova kompoziciona rešenja imala uticaja na mlađe savremenike još uvek nije do kraja istražen. Devet godina stariji od Špeha, rođen je u Kamenicama u Češkoj, a u Beč se preselio 1785. godine. Iako se najveći deo Kromerove karijere vezuje za habzburšku prestonicu, skoro čitavu deceniju Kromer je radio u Mađarskoj: najpre je, već 1786. godine, prihvatio položaj violiniste, a zatim i direktora muzike, u aristokratskom orkestru u mađarskom gradu Šimontronji, a zatim je radio kao kapelmajstor u Pečuju i bio u službi još nekolicine ugarskih aristokratskih porodica. Kompozicije za ansamble duvačkih instrumenata, poznate i kao partite, serenade, ili Harmoniemusik, bile su karakteristične za habzburšku muzičku tradiciju i izrazito popularne u aristokratskim domovima koji su mogli da okupe ansambl neophodan za njihovo izvođenje.

Autor emisije Srđan Atanasovski



Коментари

Istina
Зашто морамо да славимо Осми март
Re: Ministarka zdravlja????
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Мајка
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Rad s ljudima
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
'Ako smo pali, bili smo padu skloni.'
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво