Gramofonija

Dinu Lipati izvodi dela Johana Sebastijana Baha i Volfganga Amadeusa Mocarta. Ploču je objavila produkcijska kuća Kolumbija 1950. godine.

Lipati je rođen 1917. godine, za vreme Prvog svetskog rata, a umro je od Hodžkinove bolesti 1950, sa samo 33 godine. Iako mu društvene prilike nisu pogodovale, rumunski pijanista je u ovom kratkom periodu uspeo da realizuje desetine snimaka, a koncertne akrivnosti nije prekidao ni nakon početka rata, nastupajući sve do 1943. godine i emigracije u Švajcarsku. U ovom periodu Lipatijevo zdravlje naglo počinje da se pogoršava i on sve ređe nastupa, posvećujući se podučavanju na ženevskom konzervatorijumu. Iako je danas izvesno da su se prvi simptomi ispoljili znatno ranije, Hodžkinova bolest je dijagnostifikovana tek 1947. godine kada je već bila u poodmakloj fazi. Podvrgavajući se agresivnoj terapiji kortizonom, Lipati je uspevao da se povremeno vrati klaviru, a 1950. godine je čak u nekoliko navrata boravio u snimateljskim studijima, kada su nastali i zapisi koje večeras emitujemo. Nažalost, i pored kratkotrajnog oporavka, Lipati je u decembru te godine izgubio bitku sa opakim oboljenjem. Zapisi koje ćemo emitovati su nastali u julu 1950. godine u Studiju 2 Radio Ženeve, a realizovali su ih čuveni producent Valter Lege i snimatelj Entoni Grifit. Ploča originalno objavljena u formatu od deset inča, a Kolumbija je objavila tri izdanja, u Švajcarskoj, Francuskoj i Velikoj Britaniji.

Iako je bio cenjen kao vrstan tumač klasičarskog repertoara, zanimljivo je da Lipati nikad nije uspeo da snimi nijedno Betovenovo ostvarenje. Valter Lege svedoči da je 1949. godine bio u pregovorima sa I-Em-Ajem oko realizacije albuma sa Betovenovim Carskim koncertom koji bi Lipati uvrstio u svoj repertoar i na koncertnim nastupima. Međutim, zbog zdravstvenih problema pijaniste, do snimanja ove ploče nije došlo, iako postoje indicije da je zaista otpočeo rad na pripremi ovog dela. Poslednja kompozicija koju je snimio Lipati, bila je ista kojom je i započeo svoju karijeru, obrada Bahovog korala „Isus, radost čovekove želje". Zabeležena je na njegovom nastupu u septembru 1950. godine, tri meseca pre smrti.

Autor Milan Milojković
Urednica Sanja Kunjadić

Коментари

Istina
Зашто морамо да славимо Осми март
Re: Ministarka zdravlja????
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Мајка
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Rad s ljudima
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
'Ako smo pali, bili smo padu skloni.'
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво