Muzika viva

Međunarodni Rostrum kompozitora u Budimpešti 2018

Dela predstavnika Francuske i Poljske – Žan-Frederika Nebiržea i Darijuša Pšibilskog.

Delo Pšibilskog nosi naziv Fontana ljubavi ni prema kome: Omaž Pazoliniju i inspirisano je stihovima pesme italijanskog pisca i filmskog reditelja. Kako to kaže poljski kompozitor, Pazolinijeva poezija je istovremeno nežna i okrutna, religiozna i antireligiozna, politična i apolitična. I dodaje: „ona me nikada ne ostavlja ravnodušnim i svaki put me dirne. Tekst ove pesme se ne pojavljuje u kompoziciji. On nosi indikaciju sveukupne atmosfere i načina na koji treba da se posmatra delo. Saksofon usklađuje sa drugim solističkim instrumentima u orkestru koji su grupisani tako da budu jedni uz druge. A to su: pozitiv, čelesta i harfa. Dečački sopran se pojavljuje na samom kraju kompozicije, donoseći katarzični trenutak nežnošću svog glasa. Delo je napisano i posvećeno njegovim izvođačima - saksofonistkinji Alini Mlečko, Jozefu Bjeganskom, dečačkom sopranu i Nacionalnom simfonijskom orkestru Poljskog radija pod upravom Hozea Marije Florensija", završava Pšibilski.

U muzičkom smislu, pred nama je kompozicija velikih umetničkih ambicija, vrlo samouverenog izraza i zavidne tehničke erudicije. Deonica saksofona je razvijena, a instrument sve vreme dijalogizira, izvodi figure i kreće se po celom svom opsegu. Na samom kraju dečji glas i saksofon čine vrlo efektan preplet zvučnih boja. Dete na kraju peva glisando na gore, poput nežne sirene, tako da sam kraj kompozicije protiče u mirnoj i delikatnoj atmosferi evokacije i odzvuka.

U emisiji ćete čuti i delo francuskog predstavnika na ovogodišnjem Međunarodnom Rostrumu kompozitora u Budimpešti. To je Klavirski koncert Žan-Frederika Nebiržea, koji je izbaran među preporučena dela ove manifestacije. Nebirže inače deluje i kao vrlo uspešan pijanista koji je završio Pariski konzvarvatorijum sa najvišim ocenama u oblasti orgulja, klavira i kompozicije. Usavršavao se na Konzervatorijumu u Ženevi kod Mišela Žarela i Luja Naona, a u delima koja piše se pre svega istražuje odnos između tembralne igre i orkestracionih mogućnosti. Kao kompozitor do sada je pisao porudžbine za Bostonski simfonijski orkestar, Gircenih orkestar iz Kelna, za Filharmonijski orkestar Francuskog radija, a kao pijanista najčešće izvodi dela svojih kolega poput Filipa Manurija ili Bruna Mantovanija.

U delu koje ćete čuti Nebirže pokazuje veliku brigu za kolorističke valere, stapanja i pretapanja, koristeći samo više registre klavira, i tretirajući njegov odnos sa ostatkom orkestra na način svojevrsnog savremenog končerta grosa u neprekinutom i stalno izrastajućem dijalogiziranju.

Urednica emisije: Ksenija Stevanović

Коментари

Istina
Зашто морамо да славимо Осми март
Re: Ministarka zdravlja????
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Мајка
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Rad s ljudima
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
'Ako smo pali, bili smo padu skloni.'
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво