Aleksandar Milosavljević: Pozorišne aktuelnosti

U emisiji POZORIŠNE AKTUELNOSTI možete slušati osvrt Aleksandra Milosavljevića na predstave izvedene u okviru međunarodne selekcije „Krugovi” 63. Sterijinog pozorja, koje je održano od 26. maja do 3. juna u Novom Sadu.

U međunarodnoj selekciji „Krugovi", u izboru teatrologa i pozorišnog kritičara Boška Milina, na 63. Sterijinom pozorju izvedene su tri predstave: dve zagrebačke - Ljudi od voska Mate Matišića u režiji gosta iz Poljske Januša Kice i produkciji Hrvatskog narodnog kazališta, Črna mati zemla Kristiana Novaka u rediteljskoj postavci Dore Ruđak Podolski i izvođenju ansambla Zagrebačkog kazališta mladih, te jedna ljubljanska - Zid, jezero Dušana Jovanovića, u režiji našeg reditelja Miloša Lolića i produkciji Drame slovenačkog nacionalnog teatra.

Matišićeva drama pisana je kao triptih načinjen od slika iz života savremenog dramskog pisca kojeg je životni put vodio od nekad popularnog rok muzičara do danas uglednog žitelja hrvatske prestonice. U prvom delu drame upoznajemo pisca i njegovu porodicu, saznajemo sve o njegovoj prošlosti, pa i to da je vodio promiskuitetni život, zbog čega ga sada pohodi nekadašnja obožavateljka, danas majka njegovog sina o kojem pisac ništa nije znao. Režija Januša Kice je precizna, anatomski ledena, ali nimalo površna, precizno usredsređena na tokove ove dramske priče, uvek fokusirana na glumce i tekst drame, a omeđena sjajnom scenografijom. Međutim, reditelj je nesumnjivo imao mogućnost da skraćivanjem trećeg, najsloženijeg dela ovu dramsku priču učini scenski efektnijom pa u izvesnom smislu i ubojitijom, komentariše Aleksandar Milosavljević.

Potreba za rediteljskim „štrihom" i efektnim sažimanjem dramskog materijala još je evidentnija bila u slučaju inscenacije dramatizacije romana Črna mati zemla Kristiana Novaka. Rediteljka Dora Ruđak Podolski je, na osnovu dramatizacije Tomislava Zajeca, ovaj triler sjajno započela i valjano scenski razigravala, uvodeći nas u neobičan svet Međimurja, sagledan međutim iz neobičnog (i neuobičajenog) ugla. Ali tokom razvijanja predstave, priča o prelomnim momentima u povesti žitelja međimurskog sela razapetog između naslaga mitova i vrtloga istorije, sve više je skretla u pravcu ilustrativnosti, te je predugim trajanjem i prečestim ponavljanjima trošila snagu inače efektnih scenskih slika, dok se jezička začudnost iscrpljivala u pukom poigravanju folklornim elementima.

Akteri kamerne drame Dušana Jovanovića Zid, jezero su bivši muž i žena, nekadašnji supružnici i pripadnici naraštaja koji je iz epohe slobodne ljubavi i raznovrsnih eksperimentisanja sa slobodom kao temeljnim principom na kojem je insistirano kasnih sedamdesetih godina prošlog veka, a sada su oronuli i životom izmučeni ljudi, spremni da konačno kapituliraju. Osim nekadašnje ljubavi i zajedničkih iskustava iz mladosti, njih dvoje, uprkos razvodu i odvojenim životima, spaja i velika tajna koja je tokom vremena postala mit njihove veze. Reditelj Miloš Lolić poštuje i precizno scenski iščitava Jovanovićevu dramu, zajedno s glumcima - Polonom Juh i Brankom Šturbejom - pronalazeći fine postupke kojima će postepeno biti razotkrivena suština ovo dvoje dramskih junaka. I upravo će ovaj filgranski rad reditelja i dvoje glumaca biti prepoznati kao presudni kvalitet predstave Drame Slovenskog narodnog gledališča, ocenjujue Aleksandar Milosavljević.

Urednica emisije Tanja Mijović.

Коментари

Istina
Зашто морамо да славимо Осми март
Re: Ministarka zdravlja????
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Мајка
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Rad s ljudima
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
'Ako smo pali, bili smo padu skloni.'
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво