Muzej zvuka

Liturgijska drama „Put u Emaus“ iz 12. veka u interpretaciji ansambla Organum pod upravom Marsela Peresa.

Liturgijska drama je bila jedna od omiljenih srednjovekovnih formi, budući da su u njoj bile spojene reči, muzika i fizički, scenski prikaz dešavanja. Ovi dramski prizori, koji su izvođeni u crkvama kao deo misnog obreda, u dijaloškoj formi su obrađivali teme ili prikazivali likove iz Svetog pisma ili iz legenda o svecima. Put u Emaus, odnosno Officium Peregrinorum, kako glasi naziv ove liturgijske drame, nastao je u Normandiji krajem 11. veka, a verzija koju ćete večeras slušati potiče sa Sicilije, gde je tokom vladavine Ruđera II izvođena u katedrali u Palermu.

Ova drama je najčešće izvođena pri kraju Večerašnje službe na Uskrs, i blisko je povezana sa normanskim mozaicima u katedrali Monreale iznad Palerma, na kojima su prikazana tri Hristova pojavljivanja nakon raspeća - na putu u Emaus, na grobu pred Marijom Magdalenom i pred Svetim Tomom koji je želeo da dodirne Hristova stopala. Na snimku koji ćete večeras slušati, pored same liturgijske drame, nalaze se i napevi kojima je započinjala večernja služba na Uskrs, odnosno tri napeva pred samo izvođenje drame, što je tradicija koju su na Siciliju doneli Normani. To su Kirije -- Regnum summe, psalm Laudate pueri, responzorijum Haec dies i himna Jesu nostra redemptio, tokom koje je započinjala drama. Tada se procesija predvođena sveštenikom koji je vodio službu vraćala u hor crkve, a tri scene iz komada odgovarale su punktovima unutar hora, na kojima se kongregacija zaustavljala. Dva hodočasnika bi u crkvu ulazila sa desne strane, dok bi Hrist, prerušen u hodočasnika, ulazio sa leve, što simbolizuje njegov izlazak iz pakla. Njihov susret se odvijao u prvom delu naosa, dok se scena večere odigravala na izdignutom podijumu sagrađenom u njegovom središtu, koji je trebalo da reprezentuje zemaljski grad. Nakon susreta sa hodočasnicima, Hrist bi dobio atribute koji bi nedvosmisleno ukazivali na njegovu onozemaljsku prirodu - belu odoru, krst u obliku skiptra, krunu i zatvorenu knjigu. Procesija bi se potom uputila ka horu crkve gde se pojavljivao apostol Toma, koji bi, nakon što je prepoznao Gospoda, kročio u hor, predvodeći ostatak procesije. Tada bi se izvodio antifon Lux perpetua i konačno responzorijum Christus resurgens, kojim bi se završavao obred.

Urednica emisije: Ivana Neimarević

Коментари

Istina
Зашто морамо да славимо Осми март
Re: Ministarka zdravlja????
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Мајка
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Rad s ljudima
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
'Ako smo pali, bili smo padu skloni.'
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво