Naučni skupovi

Filozofija u delu Ive Andrića – govori Milanko Govedarica

U emisiji NAUČNI SKUPOVI petkom možete slušati snimke sa konferencije „Filozofija u delu Ive Andrića” koja je, u organizaciji Srpskog filozofskog društva, održana 23. decembra na Filozofskom fakultetu u Beogradu. U četvrtoj emisiji ovog ciklusa možete pratiti izlaganje Milanka Govedarice „Tumačenje Miloševićevog tumačenja Andrićevih antropoloških tumačenja”.

Uočavajući izuzetan hermeneutički dar Ive Andrića, to jest nesvakidašnju sposobnost uživljavanja u tuđe karaktere i sudbine, Nikola Milošević je sintetizovao i genarlizovao antropološke uvide našeg nobelovca, kao i njegove apstraktne filozofske ideje o ljudskoj prirodi. Rukovodeći se heremeneutičkom idejom da nije moguće okončati proces tumačenja, Milanko Govedarica nastoji da pruži podsticaje za drugačija antropološka razmišljanja od onih koja je dao Nikolal Milošević.

Prema Miloševićevom tumačenju, mladi Andrić je čoveka video na suprotan način od Sokrata i Platona, kao iracionalno i kontradiktorno biće, dok je zreli Andrić suptilniji i iracionalnost ne smatra nepromenljivim ljudskim obeležjem. Kada je reč o etičkom relativizmu, Milošević je ukazao da je zreli Andrić ostao pri stavu da ne postoje krute granice između dobra i zla, ali da je došao do stanovišta da dobro i zlo nisu amorfni i da imaju prepoznatljive oblike. Poenta ove sintetičke interpretacije je u tome da Andrićeva antropološka shvatanja nisu u suprotnosti sa Platonovom tezom o jedinstvu istinitog, dobrog i lepog, zato što je pisac smatrao da duševno zdravlje podrazumeva povezanost između relativne istinoljubivosti, relativne dobrote i relativne sreće.

Milanko Govedarica smatra da imamo valjane razloge da napravimo dve korekcije u Miloševićevom tumačenju Andrićeve antropološke refleksije. Prvo, problem čovekove iracionalnosti i problem podeljene ličnosti nisu dva problema, već se mogu svesti na jedan, o čemu je pisao Donald Dejvidson objašnjavajući iracionalnost kao mentalnu podeljenost. Drugo, etički relativizam nije usaglasiv sa Platonovim shvatanjima, budući da reletivizacija dobra podrazumeva odustajanje od nastojanja da se ljudsko ponašanje uskladi sa univerzalnim i apsolutnim kriterijumom vrline. Pri tome se ima u vidu stanovište Ričarda Rortija da novo shvatanje vrline ne podrazumeva usklađivanje individualnih posebnosti sa opštim merilima ispravnog, već usaglašavanje vlastitih posebnosti u sadašnjosti sa vlastitim posebnostima u prošlosti.

Urednica ciklusa Tanja Mijović.

Коментари

Re: Knjiga
Амазоновим „Прстеновима моћи" нема помоћи
Re: Steta
Амазоновим „Прстеновима моћи" нема помоћи
Re: Ко би свијету угодио
Амазоновим „Прстеновима моћи" нема помоћи
Knjiga
Амазоновим „Прстеновима моћи" нема помоћи
Komentar
Амазоновим „Прстеновима моћи" нема помоћи