Letnje operske pozornice

Frančesko Kavali: Erismena

Pratićete snimak opere „Erismena” Frančeska Kavalija zabeležen na predstavi održanoj 12. jula ove godine u teatru Jeux de Paumes na festivalu u Eks en Provansu.

Glavne uloge tumače sopran Frančeska Aspromonte kao Erismena, kontratenor Karlo Vistoli kao Idraspe, sopran Suzana Harel kao Aldimira, kontratenor Jakub Jozef Orlinski kao Orimeno, bas Aleksandar Miminošvili kao Erimante, mecosopran Lea Deandr kao Flerida, bariton Andrea Bonsinjore kao Arđipo, tenor Stjuart Džekson kao Alčesta, bariton Džonatan Abernati kao Diarte, kontratenor Taj Ouni kao Klerio. Ansamblom Kapela Mediteranea diriguje Leonardo Garsija Alarkon.

Erismena je napisana za sezonu 1655-1656. za pozorište Teatro San Apolinare u Veneciji. Po svemu sudeći bio je to veliki uspeh, što pre svega zaključujemo iz brojnih repriza i izvođenja u drugim gradovima u narednih 20 godina. Partitura je adaptirana, a libreto je štampan kod svake reprize, tako da postoje brojni izvori za ovo delo i čak dva izdanja same partiture u italijanskim arhivima. Takođe, postoji i treća partitura, kao i prevod na engleski povodom izvođenja u Londonu 1674. godine, čime se Erismena upisuje kao prva prava opera predstavljena u Velikoj Britaniji.

Sam Leonardo Garsija Alarkon je izvođenje na festivalu u Eks En Provansu bazirao na originalnoj verziji iz 1655. godine. Ova Kavalijeva opera je bogata kako arijama, tako i tragikomičnim situacijama. U tom smislu predstavlja evoluciju venecijanske opere druge polovine XVII veka, koja je težila ljudskijim i romantičnijim pričama, u odnosu na mitološke sižee prethodnih decenija. U Erismeni je primetno da nema ni jednog božanstva, niti lika iz antičke mitologije, već da se zaplet odvija oko kraljeva, princeza, vojnika, kao i stalnih skrivanja i zamene identiteta. Samu muziku karakteriše veliki broj vrlo kvalitetnih solističkih arija, dok su ansambli nešto ređi. Libreto je napisao pesnik iz Murana, Aurelio Aureli, koji je tada bio na početku karijere, a zanimljivo je da opera ima relativno mali broj likova za venecijansku operu, kao što i ne poseduje hor. Venecijanska i italijanska publika su izuzetno volele ovakav tip viteških melodrama, o čemu svedoče i još dve Kavalijeve opere iz ovog perioda - Eritreja i Statira.

Urednica Ksenija stevanović

Коментари

Istina
Зашто морамо да славимо Осми март
Re: Ministarka zdravlja????
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Мајка
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Rad s ljudima
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
'Ako smo pali, bili smo padu skloni.'
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво