Hronika Trećeg programa

Pročitaćemo osvrt Srđana Damjanovića na knjigu Borislava Mikulića „Diskursi znanja. Istraživanja iz historijske epistemologije spoznaje, jezika i medija”, koju je nedavno objavio Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu.

U prvoj polovini ove godine Borislav Mikulić je objavio zbirku radova Diskursi znanja, dok je u zborniku testova Inačice materijalizma publikovao svoj tekst „Osjetilna izvjesnost i jezik. Hegel, Fojerbah i jezični materijalizam", u kojem razvija ideje semioepistemološkog preokreta od Lakanove etike psihoanalize ka Hegelu, odnosno ka poziciji jezičkog materijalizma.

Kako komentariše Srđan Damjanović, najnovija knjiga Borislava Mikulića odličan je povod da se osvetli žanrovska raznovrsnost tekstova, inače karakteristična za autora. U knjizi su sabrani studije, ogledi, pregledni članci i kritike nastali u razdoblju od 1993. do 2013. dodina. Tekstovi su višestruko razvijeni u odnosu na prva izdanja, a po svom karakteru čine koherentnu monografiju, koja konsekventno sledi iz autorovih prethodnih dela, kao i iz jednog posebnog interesa. Reč je o svojevrsnom semioepistemološkom prevratu, odnosno o shvatanju sveta kao diskursa, pri čemu upravo diskurs postaje rodno mesto kategorijalnog - identiteti, „istine" i slično, ne proizvode diskurs, nego obratno. Još jedan prevrat u shvatanju „baze" i „nadgradnje", u Diskursima znanja tematizovan je u semioepistemološkom ključu, a na temelju problematizovanog susreta francuskog poststrukturalizma, „klasične" filozofije jezika, kao i u širokoj raspravi sa autorima kao što su Eko, Rorti, Kripke, Tarski, Žižek... Mikulić je na osnovu Lakanove etike, ili pomakom u odnosu na nju, ubedljivo demonstrirao materijalističku teoriju diskursa. Sve prakse, pa i one koje se tiču određenog tipa naučnog jezika, razumljive su kao prakse označavanja. U tekstu „Osjetilna izvjesnost", Mikulić materijalističku filozofiju nalazi u srcu misaonog sistema koji je ozloglašen kao idealistički, jer se čovek iz dijalektike pojma pronalazi u dijelektici značenja, a forma znakovnosti kao bit predmeta, subjektivnosti i intersubjektivnosti, postaje zamajac semio-materijalizma, ili drugačije rečeno, jezičke filozofije prakse.

Urednica emisije Tanja Mijović.

broj komentara 0 pošalji komentar