Hronika Trećeg programa

Možete pratiti osvrt Milana Zaviše na filmove Kalina Petera Necera „Ana, ljubavi moja“ i Jana Matušinskog „Poslednja porodica“, koji su prikazani na Festivalu evropskog filma na Paliću.

Ostvarenje rumunskog reditelja Kalina Petera Necera Ana, ljubavi moja opisuje genezu i propast jedne ljubavne priče, koja počinje jednostavno: dvoje mladih se upoznaju i zaljubljuju, studiraju zajedno, imaju određenu prošlost za sobom, devojka pati od anksioznosti, mladić nastoji da joj pomogne i u svemu tome zaboravlja sebe. Duboko uronjen u realističku izvedbu, kroz dijalog kao osnovno sredstvo, Necer je film zamislio i vrlo uspešno realizovao kao „vaninstitucionalnu psihoanalitičku igru sa Adrijanom Titijenijem u sjajnoj, vrlo diskretnoj ulozi psihoanalitičara od koga saznajemo za sve ono što se dešava u filmu i koji služi kao hladni katalizator i podstrekač radnje, ali i kao neko ko će nastojati da stvari prožme novim uvidima i načinima gledanja, a da toga ni Toma koji kod njega ide, ni mi koji film gledamo, ne budemo u prvi mah svesni", piše Milan Zaviša.

Za razliku od takmičarskog programa gde je prikazan film Ana, ljubavi moja, u programu „Parelele i sudari" prikazana je storija o jednoj porodici, ali sa drugim tačkama naglaska i potpuno drugačijeg izvedbenog prosedea. Reč je o debitantskom ostvarenju poljskog autora Jana Matušinskog Poslednja porodica, snimljenom prošle godine, koje donosi indirektnu biografsku priču o slikaru, fotografu i vajaru Žđislavu Beksinskom, njegovoj ženi Zofiji i sinu Tomašu, dok bi se četvrtim, vrlo važnim akterom mogao smatrati njihov stan u kojem se radnja uglavnom i odvija.

Glavna figura filma je sin Žđislava Beskinskog, Tomaš, tragičan lik oko koga se radnja sve više centrira - postupci drugih likova objašnjavaju se njegovim, a oni idu od konstantnih blagih ili manje blagih neuroza, preko samoskrivljene opsednutosti sopstvenom nepojavnošću, pa sve do vrlo otvorenih samoubilačkih tendencija. Izvanrednoj rekonstrukciji porodičnih turbulencija doprinosi i majstorski vođena kamera koja je uvek tu kod likova, ali ipak dovoljno daleko da se oseti blaga distanca u odnosu na njih, kako bi im se dao određeni prostor za ispoljavanje sopstvenih ličnosti, a da to ne bude urađeno nauštrb narušavanja određenih intimnosti.

Urednica emisije Tanja Mijović.

Хроника Хроника

Autor:
Трећи програм

Као културно-информативани недељник Трећег програма, ХРОНИКА сваког понедељка доноси осврте и приказе актуелних појава и дешавања у уметности и науци. [ детаљније ]

Коментари

Istina
Зашто морамо да славимо Осми март
Re: Ministarka zdravlja????
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Мајка
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Rad s ljudima
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
'Ako smo pali, bili smo padu skloni.'
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво