уторак, 11. јул 2017, 22:20
Aleksandar Milosavljević: Pozorišne aktuelnosti
U ciklusu POZORIŠNE AKTUELNOSTI, koji emitujemo utorkom, možete slušati osvrt Aleksandra Milosavljevića na dve predstave izvedene na 62. Sterijinom pozorju, održanom 26. maja do 3. juna u Novom Sadu. Prvo će biti reči o drami Mate Matišića „Sinovi umiru prvi”, koju je u Narodnom pozorištu Republike Srpske u Banja Luci režirao Marko Misirača, a potom o komadu Branislava Nušića „Ošalošćena porodica” u režiji Igora Vuka Torbice i koprodukciji Prešernovog gledališča Kranj i Slovenskog ljudskog gledališča Celje.
Drama Mata Matešića Sinovi umiru prvi u prvi mah deluje kao predložak za inscenaciju skeča na osnovu jednodimenzionalne crnohumorne priče o otmici leševa vojnika poginulih u ratovima vođenim na ovim prostorima tokom 90-ih godina prošlog veka. Naime, kriminalci iskopavaju leševe poginulih junaka domovinskog rata da bi zatim od njihovih porodica tražili otkup, a zaplet počinje u času kada rodbina jednog od pokojnika odbije da plati i odluči da se suprotstavi otmičarima tako što će iz groba iskopati nedavno preminulu majku kriminalca koji ih ucenjuje.
Reditelj Marko Misirača radnju drame smešta u kuću pokojnog borca, gde se okupila njegova rodbina, a ponajpre njegovi saborci, oni ratni invalidi, pravi ili simulanti, na koje je država zaboravila i koji danas više nikome nisu potrebni. Apsurdno intonirani zaplet, podržan autentičnom crnohumornom duhovitošću koja najdirektnije proizilazi iz karaktera seoskog mentaliteta i odgovarajućeg naivnog pogleda na svet, na kraju komada i predstave pretvara se u poražavajuću sliku gorke životne realnost. Tako predstava Sinovi umiru prvi diskretno inicira i pitanje smisla samog rata, jer ako je ovako nešto moguće u miru, posle pobede, kakvog je zapravo imalo smisla boriti se i šta je u stvari rezultat te pobede, komentariše Aleksandar Milosavljević.
* * *
Igor Vuk Torabica inscenaciju Nušićeve Ožalošćene porodice počinje time što odmah otkriva gledaocima ko su i kakvi su ljudi okupljeni na daći. Slede dobro poznati dijalozi i duhovite replike, koje razotkrivaju suštinu duha ovdašnjeg čaršijskog mentaliteta i malograđanskog pogleda na svet, te radnja predstave skreće u konvencionalne scenske tokove očekivanih kalambura i predvidivih karikiranja dramskih likova čija je akcija sada isključivo svedena na komediju situacije i puku ilustraciju gramzivosti i beskrupuloznosti. Zanimljivo je da poučno finale kojim pisac završava komediju - kada se ispostavi da je Danica vanbračna pokojnikova kći, te otuda dobija lavovski deo njegovog nasledstva - Torbica usložnjava dvostrukim obrtom i zaoštrava tako što će ovu devojku prikazati kao mnogo veće zlo od onog koje reprezentuju članovi familije. Jer, dok je njihova pohlepa očigledna do mere da sve vreme ispadaju nezgrapni i smešni, dotle se Danica od samog početka pretvara, na sebe preuzima ulogu skromne, smerne i uzdržane devojke, a zapravo je isto toliko beskrupulozna.
Sledećeg utorka, 21. jula, emitovaćemo Milosavljevićev osvrt na autorski projekat Arpda Šilinga Egzit, nastao u koprodukciji Mađarskog državnog pozorišta „Čiki Gergelji" iz Temišvara, Pozorišta klasike „Ion Slavici" iz Arada i Narodnog pozorišta Sombor, kao i na predstvau Dušana Kovačevića Hipnoza jedne ljubavi, koju izvode glumci beogradskog Zvezdara teatra.
Urednica ciklusa Tanja Mijović.
Коментари