Antologija srpske muzike

Simfonijetu za gudački orkestar i Simfonijski stav Vlastimira Peričića izvode članovi Beogradske filharmonije pod upravom Živojina Zdravkovića.

Rođen 1927. godine, Vlastimir Peričić je bio jedna od centralnih ličnosti srpske muzike druge polovine XX veka. Premda je veliki doprinos muzičkoj kulturi u domaćoj sredini dao kao teoretičar, muzički pisac i pedagog, Peričić je jedan period svog života delovao i kao kompozitor. Njegov ne previše razuđen, ali sadržajan opus ubraja dela solističke, kamerne i simfonijske muzike centrirana u okvirima neoklasičnog stilskog prosedea. Pripadajući generaciji srpskih kompozitora rođenih krajem treće i početkom četvrte decenije, a koja je na muzičku scenu stupila u godinama nakon Drugog svetskog rata, Peričić je svoju umetničku poetiku izgradio na stremljenjima ka uspostavljanju modernističkog muzičkog prostora, koji je u ovom periodu osvajan otklonima od ideologije socijalističkog realizma. U tom pogledu, kroz ostvarenja poput Sonatine za violinu i klavir, Fantazije kvazi una sonate i Simfonijete za gudački orkestar, koje piše tokom 50-ih godina prošlog veka, Peričić profiliše svoj muzički izraz zasnovan na besprekornom kompoziciono-tehničkom majstorstvu, jasnoj formalnoj organizaciji, te pozno-romantičarskom harmonskom jeziku.

Po rečima muzikologa Dragane Stojanović-Novičić, Simfonijeta za gudače, komponovana 1957. godine „jedna je od najsadržajnijih i najkonzistentnijih Peričićevih kompozicija". Ovo delo, predstavlja kompendijum Peričićevog poimanja i stvaralačkog sagledavanja gudačkog ansambla, u kome pronalazi neslućene izražajne mogućnosti. Mračna, gotovo nevesela atmosfera, koja je apostrofirana već samim uvodom, korespondira sa mnogim stranicama simfonijskog tkanja Vasilija Mokranjca. Pišući Simfonijetu, Peričić se približio simfonijskoj dramaturgiji Mokranjca, deleći sa njim slična stvaralačka rešenja: «betovenovski simfonizam u kojem je dobro i svetlo jasno razdvojeno od lošeg i mračnog, latentno ili eksplicitno prisutan trijumfalni hod od tame ka svetlosti, kao i visoki napon sukoba različitih muzičkih organizama - tematskih subjekata». Pored Simfonijete, šest godina stariji Simfonijski stav predstavlja još jedno značajno Peričićevo orkestarsko ostvarenje. Nastao na samom početku Peričićevog kompozitorskog puta, Simfonijski stav prikazuje ista stilska usmerenja, mada i nešto skromnije kompoziciono umeće mladog autora.

Autor emisije: Stefan Cvetković.

Коментари

Istina
Зашто морамо да славимо Осми март
Re: Ministarka zdravlja????
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Мајка
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Rad s ljudima
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
'Ako smo pali, bili smo padu skloni.'
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво