Ivana zna kako da deci knjiga postane omiljena igračka

Počeo je 64. Međunarodni sajam knjiga u Beogradu. Deo te priče može da bude i priča o ženi koja nije pisac, ali joj je posao da pravi knjige koje se igraju.

Priče za laku noć zna gotovo svaki roditelj. Zna i Ivana Mijuca, samo njene priče mogu i da se igraju. Kako bi svom detetu što bolje oživela likove iz bajki i basni, ali i njemu dodelila ulogu, počela je da pravi drvene priče.

„Želela sam kod svog deteta da proizvedem da se razvija njegova mašta, da se razvija govor, da prosto ta neka kreativnost kod njega nabuja. Onda smo tu igru našu, koja je za nas bila obična, pokazali i drugoj deci, igrali su se i naši drugari iz vrtića i deca naših prijatelja, koji su u tome učestvovali čak više nego moje dete, i njima je to bilo apsolutno novo“, seća se Mijuca.

Oduševljenje su delili i roditelji, a upravo na njihov nagovor Ivana počinje da razmišlja o poslovnoj priči. Tačnije kako da ono što je proizvod mašte postane igračka i drugoj deci.

Od prvobitne ideje, tj. prve priče do prvih figurica Ivani je bilo potrebno devet meseci. Kaže da je to bio i najzahtevniji period koji je podrazumevao da pronađe grafičkog dizajnera, ilustratora i dobrog stolara, koji je zapravo i najvažniji u celoj priči.

Važan je i entuzijazam i zato je one koji će sarađivati sa njom birala upravo na osnovu toga. Želja za zaradom se podrazumeva, ali kada pokrećete posao, ističe, ne treba da bude presudna.

„Na početku smo, ovo je naša prva godina postojanja i do toga će tek doći, trebalo je naći one koji će nas ispratiti na način kako smo mi to zamislili da učestvuju sa nama prosto u razvoju jednog proizvoda“, kaže Ivana.

Kada je zaokružila prvu drvenu priču, ohrabrena dobrim reakcijama, upustila se u novu.

„Ovde se prave nove figure koje su sastavni deo nove igračke, po istom konceptu po kom smo radili i drvene priče – šumu. Sada radimo novu temu – drvene priče Severni pol“, navodi preduzetnica.

Kao i za prvu priču, tako i za drugu ideje stižu direktno iz vrtića, a namenjene su deci od treće do osme godine.

„Produžava se pažnja, slušaju priče, a onda priče postaju verbalno zahtevne, moraju da odgovore na pitanja, da ispričaju delove priča sami sve do dela kada su priče samo kostur i tad njihova mašta ustvari dolazi do izražaja da ispričaju svoje priče kako su oni zamislili“, objašnjava Ivana.

A nije im teško da zamisle, jer teme priča su upravo ono sa čim se oni susreću. Zato, kaže, ne bi trebalo ni da im bude problem da pronađu rešenje zagonetki, koje su sastavni deo igranja.

„Lav nam ima vaške, pa kako se snalazi u toj situaciji, npr. zeka nam nosi naočare kako prevazilazi situaciju da mora da nosi naočare i kako to doživljavaju njegovi drugari u šumi. U priči sve je smešteno u ambijent šuma, to je naša prva igračka, ali su teme aktuelne, tako nam roda radi u šumskom spa centru i to je njima vrlo slatko“, kaže preduzetnica.

Slatko je i Ivani, da zajedno sa sinom osmišljava priče. Već dogodine planira da deci predstavi nove ambijente i oživi likove u drvenoj, odnosno poslovoj priči.

Број коментара 1

Пошаљи коментар

Упутство

Коментари који садрже вређање, непристојан говор, непроверене оптужбе, расну и националну мржњу као и нетолеранцију било какве врсте неће бити објављени. Говор мржње је забрањен на овом порталу. Коментари се морају односити на тему чланка. Предност ће имати коментари граматички и правописно исправно написани. Коментаре писане великим словима нећемо објављивати. Задржавамо право избора и краћења коментара који ће бити објављени. Коментаре који се односе на уређивачку политику можете послати на адресу webdesk@rts.rs. Поља обележена звездицом обавезно попуните.

четвртак, 25. април 2024.
7° C

Коментари

Istina
Зашто морамо да славимо Осми март
Re: Ministarka zdravlja????
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Мајка
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Rad s ljudima
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
'Ako smo pali, bili smo padu skloni.'
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво