Dvanaest astronauta koji su hodali po Mesecu

Ove nedelje navršava se pola veka otkako je čovek prvi put kročio na Mesec. Ukupno šest letelica u okviru misije "Apolo" je sletelo na Zemljin prirodni satelit od 1969. do 1972. godine, a ukupno 12 astronauta je hodalo Mesecom. Ovo su njihove priče.

Astronauti koji su učestvovali u programu "Apolo" morali su da ispune kriterijume koje mnoge njihove današnje kolege ne ispunjavaju.

Šansu su 1959. godine dobijali samo vojni piloti koji su iza sebe imali najmanje 1.500 sati leta, morali su da budu u vrhunskoj formi i da, pored pilotske škole, imaju i završen fakultet. Takođe, nisu smeli da budu viši od oko 180 centimetara, zbog veličine kapsule. (*u prvobitnom tekstu je greškom pisalo 155 centimetara)

Kasnije su se više od pilota tražili astronauti sa doktoratima iz prirodnih nauka i inženjeri.

Ukupno su njih 77 postali astronauti tokom misija "Merkur", "Džemini" i "Apolo". Njih 12 je hodalo Mesecom.

Nil Armstrong (1930–2012)

Misija: Apolo 11, 1969.

Vreme provedeno na Mesecu izvan letelice: 2 sata i 31 minut

Najpoznatije ime u istoriji Nase, prvi čovek koji je zakoračio na površinu Meseca i izgovorio čuvene reči: "Ovo je mali korak za čoveka, ali veliki skok za čovečanstvo".

Bio je aerokosmički inženjer, mornarički pilot, univerzitetski profesor.

Armstrong je bio i prvi civilni astronaut Nase koji je leteo u svemiru.

Bio je komandant u letelici "Apolo 11" u kojoj su od posade bili Baz Oldrin i Majkl Kolins.

U julu 1969. spustili su se na površinu Meseca. Bilo je više razloga zbog kojih je baš Armstrong izabran da bude prvi koji će kročiti na Mesec – bio je komandant misije, "nije imao veliki ego" i vrata na letelici su bila sa njegove strane.

Armstrong i Oldrin su van letelice proveli oko dva i po sata. Na Mesecu su otkrili ploču u spomen njihovom letu i postavili zastavu SAD.

Armstrong i Oldrin su na Mesec poneli i oznaku misije "Apolo 1", u znak sećanja na kolege koji su tragično stradali tokom testiranja. Poneli su i dve sovjetske medalje, u čast kosmonauta Vladimira Komarova i Jurija Gagarina. Poneli su i zlatnu maslinovu grančicu, kao i mali silikonski disk u kom se nalaze poruke mira Niksona i lidera još 73 zemlje.

Armstrong je u jednom od intervjua rekao da najvećim uspehom ne smatra stupanje na površinu Meseca, već uspešno prizemljenje letelice.

"Piloti ne uživaju posebno u hodanju: piloti vole da lete. Piloti se ponose dobrim sletanjem, a ne izlaskom iz letelice", rekao je Armstrong.

Armstrong je umro u Sinsinatiju u 83. godini života. U skladu sa pomorskom tradicijom, kremiran je i pepeo mu je posut u Atlantik. 

2. Edvin Baz Oldrin (1930– )

Misija: Apolo 11, 1969.

Vreme provedeno na Mesecu izvan letelice: 1 sat i 33 minuta

Drugi čovek koji je kročio na Mesec, dvadesetak minuta nakon Nila Armstronga.

Doktorirao je astronautiku na prestižnom MIT-u, što ga čini prvim doktorom nauka među astronautima. 

Pre misije "Apolo 11" poleteo je u kosmos i u misiji "Džemini 12", kada je obavio tri svemirske šetnje.

O tome kako je biti drugi čovek koji je kročio na Mesec, Oldrin je govorio u intervjuu za Nacionalnu geografiju.

"Kao stariji član posade, bilo je prirodno da Nil Armstrong bude prvi. Međutim, nakon mnogo godina kada sam bio zamoljen da govorim pred raznim skupinama ljudi, i svaki put bio predstavljen kao 'drugi čovek na Mesecu', postalo je frustrirajuće. Da li je zaista neophodno svaki put isticati da je neko drugi bio tamo pre mene kada smo prošli kroz isti trening, kada smo u isto vreme sleteli i kada smo svi u tome učestvovali? Ali do kraja života, uvek će me predstavljati kao drugog čoveka koji je hodao Mesecom", rekao je Oldrin smejući se.

Po napuštanju Nase preuzeo je komandu nad Vazduhoplovnom školom za probne pilote, ali ubrzo nakon toga se penzionisao. Osnovao je kompaniju za projektovanje raketa.

Oldrinov nadimak "Baz" nastao je u njegovom detinjstvu kada je njegova mlađa sestra reč brother (brat) izgovarala kao buzzer. Oldrin je 1988. svoje ime i zvanično promenio u Baz.

3. Čarls Pit Konrad (1930–1999)

Misija: Apolo 12, 1969

Vreme provedeno na Mesecu izvan letelice: 7 sati i 45 minuta

Četiri puta je leteo u svemir. Prva misija je bila "Džemini 5", 1965. godine. Tom misijom je dokazano da čovek može vremenski da izdrži put do Meseca i nazad. Bio je i komandant na "Džeminiju 11", ali i u misiji "Apolo 12".

Njegove prve reči na površini Meseca bile su: "Jupi, to je možda bio mali korak za Nila, ali jedan dugačak za mene".

Četvrti i poslednji let u svemir zabeležio je 1973. godine, u svojstvu komandanta "Skajlaba 2". Penzionisao se početkom 1974.

Od 1976. je bio potpredsednik "Makdonel Daglasa". U to vreme je posetio i Beograd kako bi posredovao u prodaji aviona "makdonel daglas DC-10" JAT-u.

Preminuo je 8. jula 1999. u Ohaju od posledica pada sa motocikla.

4. Alan L. Bin (1932–2018)

Misija: Apolo 12, 1969

Vreme provedeno na Mesecu izvan letelice: 7 sati i 45 minuta

Alan Bin je bio pilot, vazduhoplovni inženjer i astronaut.

U jednom intervjuu je opisao svoje iskustvo na Mesecu: "Sećam se da sam govorio sebi 'Znaš, ovo je zaista Mesec. Zaista smo tu... Ono tamo je zemlja'. I to sam dva ili tri puta ponovio sebi".

Pošto je poreklom Škotlanđanin, Bin je na Mesec poneo i komadić tartana klana MekBin, čiji je potomak.

Bio je i komandant posade američke prve svemirske stanice "Skajlab“.

On je i jedini umetnik koji je posetio drugo nebesko telo. Naslikao je brojne mesečeve pejzaže i dočarao na platnu avanture astronauta. "Čak i kad bih živeo 185 godina, ne bih ostao bez inspiracije na tu temu", ispričao je jednom Bin.

Iako se iz Mornarice povukao sa činom kapetana, Bin je nastavio da obučava astronaute do 1981. Od tada je u potpunosti bio posvećen svojim slikama.

5. Alan Šepard (1923–1998)

Misija: Apolo 14, 1971

Vreme provedeno na Mesecu izvan letelice: 9 sati i 17 minuta

Bio je pilot, inženjer, astronaut i preduzetnik.

Odlikovani je veteran Drugog svetskog rata, u kom je učestvovao kao pomorski oficir, da bi nakon rata bio poslat na vojnu pilotsku obuku.

Šepard je 1961. postao druga osoba i prvi Amerikanac koji je leteo u svemir.

Zbog problema sa unutrašnjim uhom bilo mu je zabranjeno da leti u programu "Džemini“. On je hirurški rešio taj problem i 1971. postao najstariji astronaut u programu "Apolo“, komandovao je misijom "Apolo 14". Zaslužan je i za najpreciznije sletanje lunarnog modela.

Postao je peta osoba koja je hodala po Mesecu. Tokom misije dva puta je udario loptice za golf, i to jednom rukom. Zahvaljujući nižoj gravitaciji Meseca u odnosu na Zemlju, loptice su otišle dalje nego što su ikada postigli golferi na Zemlji.

Preminuo je od leukemije 21. jula 1998. 

6. Edgar D. Mičel (1930–2016)

Misija: Apolo 14, 1971

Vreme provedeno na Mesecu izvan letelice: 9 sati i 17 minuta

Diplomu inženjera vazduhoplovne tehnike u Mornaričkoj postdiplomskoj školi stekao je 1961. godine. Doktorirao je u oblasti aeronautike i astronautike na MIT-u.

Bio je pilot lunarnog modela „Apolo 14“ i šesti čovek koji je prošetao Mesecom.

Dok je bio na Mesecu pokušao je da telepatski šalje signale učesnicima jednog paranormalnog eksperimenta.

Penzionisao se 1972. i osnovao Institut koji istražuje paranormalne događaje.

Preminuo je 4. februara 2016, na godišnjicu sletanja na Mesec.

7. Dejvid Randolf Skot (1932- )

Misija: Apolo 15, 1971

Vreme provedeno na Mesecu izvan letelice 19 sati i 7 minuta

Magistrirao je na MIT-u iz oblasti vazduhoplovne tehnike i astronautike, a stekao je i diplomu inženjera iz ovih oblasti u istoj instituciji, 1962. godine.

Na svom trećem letu u svemir, bio je komandant misije "Apolo 15“, tokom koje je postao sedmi čovek na Mesecu.

Tokom boravka na Mesecu, sa Džejmsom Irvinom je obavio značajna istraživanja Mesečevog tla. Oni su ostavili i figuricu "Pali astronaut“ u znak sećanja na kolege koji su položili svoje živote u ime osvajanja kosmičkih prostranstava.

Jedan od najpoznatijih eksperimenata je onaj sa perom i čekićem. Skot ih je istovremeno ispustio i oni su u isto vreme dodirnuli Mesečevo tle.

Penzionisao se u martu 1975. godine sa činom pukovnika.

Poznat je i po incidentu sa poštanskim markicama. Tačnije, nosio je u svemir poštanske markice, sa namerom da ih posle proda, kako bi se novac stavio u fond za decu astronauta. Zbog toga, navodno, nikada više nije leteo u svemir. 

8. Džejms B. Irvin (1930–1991)

Misija: Apolo 15, 1971

Vreme provedeno na Mesecu izvan letelice 18 sati i 35 minuta

Još kao dečak bio je fasciniran Mesecom i ispričao je roditeljima kako će hodati po njemu. To mu je i pošlo za rukom, u misiji "Apolo 15“.

Zbog incidenta s markicama ni on posle te misije nije više leteo u svemir.

Isticao je da su ga iskustva iz svemira više približila Bogu. Do smrti je zastupao tezu da je "važnije to što je Isus hodao Zemljom nego čovek Mesecom".

Više puta je vodio ekspedicije na planinu Ararat, u potrazi za Nojevom barkom.

S obzirom na činjenicu da su neumorno radili tri dana na Mesecu, Irvinovo srce je doživelo značajne napore. Po povratku kući, stanje mu se pogoršalo. Ubrzo nakon leta doživeo je prvi infarkt.

Od infarkta je i preminuo 1991. godine.

9. Džon Vac Jang (1930–2018)

Misija: Apolo 16, 1972

Vreme provedeno na Mesecu izvan letelice 20 sati i 14 minuta 

Imao je najdužu karijeru među kolegama astronautima i bio komandant četiri različite svemirske letelice: "džemini", "apolo komandni/servisni modul", "apolo lunarni modul" i "spejs-šatl".

Jedan je od trojice astronauta koji su dva puta išli na Mesec, u misijama "Apolo 10" i "Apolo 16".

Penzionisao se 31. decembra 2004. godine, sa 74 godine, čime je okončao najduži staž jednog astronauta u istoriji.

Preminuo je prošle godine usled komplikacija sa upalom pluća.

10. Čarls M. Djuk Junior (1935- )

Misija: Apolo 16, 1972

Vreme provedeno na Mesecu izvan letelice: 20 sati i 25 minuta

Magistrirao je na MTI-ju u oblasti aeronautike i astronautike, 1964. godine.

Svet je za njega prvi put čuo još tokom sletanja posade misije "Apolo 11" na Mesec. On je tada bio oficir za vezu sa letelicom. Nakon što je "'Orao' sleteo", Djuk je južnjačkim akcentom izgovorio čuvenu rečenicu:

"Primljeno, Tvank... Trankviliti, čujemo vas na zemlji. Imate ovde puno momaka koji su skoro poplaveli. Dišemo ponovo. Hvala puno!"

Istorija ga, između ostalog, pamti i zato što je "zaradio" rubeole tokom obuke za rezervni sastav u misiji "Apolo 13". Zarazio je Kena Matinglija, čije je mesto na toj misiji zauzeo Džek Svigart.

Misija "Apolo 16" bila mu je jedini put u svemir. Djuk je na Mesecu ostavio i porodičnu fotografiju. 

Po povratku sa Meseca, Djuk se okrenuo religiji. Aktivan je u svojoj zajednici, između ostalog, i u zatvorskoj svešteničkoj službi.

11. Harison Džek Šmit (1935 - )

Misija: Apolo 17, 1972. 

Vreme provedeno na Mesecu izvan letelice: 20 sati i 35 minuta

Džek Šmit je najpre postao geolog, a za pilota se obučio nakon što je postao astronaut Nase. Tek je drugi civil koji je leteo u svemir, nakon Nila Armstronga, koji je u vreme svojih misija bio veteran. Šmit je prvi naučnik koji je leteo u svemir.

Trbalo je da Šmit učestvuje u misiji "Apolo 18", ali nakon što je ona bila otkazana, naučna zajednica je lobirala za to da uparavo Šmit bude u letelici "Apolo 17".

Postavio je rekord jer je čak tri dana proveo na površini Meseca.

Šmit, inače, tvrdi da je upravo on snimio čuvenu fotografiju Zemlje, poznatu pod nazviom "Plavi kliker". Nasa kao autora te fotografije navodi posadu "Apolo 17".

Nasu je napustio 1975. Izabran je za senatora Novog Meksika, kao član Republikanske partije. Poslednjih godina je došao u žižu javnosti nakon što je rekao da je koncept klimatskih promena "crvena haringa" i da je ekologija povezana sa komunizmom.

12. Judžin E. Sernan (1934 - 2017)

Misija: Apolo 17, 1972 

Vreme provedeno na Mesecu izvan letelice: 22 sata i 4 minuta

Sernan je jedanaesti čovek koji je hodao površinom Meseca, a na kraju misije i poslednji.

Sernan je za sada jedan od samo tri čoveka koji su putovali na Mesec dva puta (druga dvojica su astronauti Džim Lavel i Džon Jang). 

Trebalo je da Sernan šeta po površini Meseca osam meseci ranije kao pilot lunarnog modula misije "Apolo 16", ali je on tu ponudu odbio, jer je želeo da komanduje svojom misijom.

Javno je kritikovao Nasu jer je na Mesec poslala Šmita, naučnika, zbog čega Džo Engl nije imao priliku da kroči na Mesec. 

Dok se spremao da se vrati u lunarni modul nakon treće i poslednje šetnje u okviru misije "Apolo 17", Sernan je izgovorio:

"Bobe, ovde Džin, ja sam na površini. I dok dižem poslednji korak čoveka sa površine, idući kući na neko vreme - ali mi se nadamo na ne tako dugo – želeo bih samo da kažem šta mislim da će ostati zapisano u istoriji. Da je američki izazov današnjice skovao čovekovu istoriju u budućnosti. I, dok napuštamo Mesec kod mesta Taurus-Littrow, odlazimo onako kako smo i došli i kako ćemo se, uz Božju pomoć, jednog dana i vratiti, sa mirom i nadom za celo čovečanstvo. Srećno posadi 'Apola 17'".

To su bile i poslednje reči čoveka na Mesecu. Za sada.

Број коментара 44

Пошаљи коментар
Види још

Упутство

Коментари који садрже вређање, непристојан говор, непроверене оптужбе, расну и националну мржњу као и нетолеранцију било какве врсте неће бити објављени. Говор мржње је забрањен на овом порталу. Коментари се морају односити на тему чланка. Предност ће имати коментари граматички и правописно исправно написани. Коментаре писане великим словима нећемо објављивати. Задржавамо право избора и краћења коментара који ће бити објављени. Коментаре који се односе на уређивачку политику можете послати на адресу webdesk@rts.rs. Поља обележена звездицом обавезно попуните.

петак, 26. април 2024.
18° C

Коментари

Istina
Зашто морамо да славимо Осми март
Re: Ministarka zdravlja????
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Мајка
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Rad s ljudima
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
'Ako smo pali, bili smo padu skloni.'
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво