Zašto nikada ne pijem kafu iz papirne čaše

Ovo nije negativna priča o poznatim kafeterijama, već priča o mojoj ljubavi. S kafom.

Imala sam četrnaest, ona više stotina godina. Budim se, misli se roje, kraj osmog razreda, pripreme za malu maturu. Tenzija, lista želja.

Na ulasku u svet odraslih, želim da budem kao moji roditelji. Čim ustanem pristavljam džezvu. Dok voda vri, umivam se i perem zube. Kafu kuvam odavno, ali je do sada nisam pila. Mislim da su me još pre osnovne škole naučili kako se kuva srednja – kašičica šećera i kašičica i po kafe. Prvi srk svoje kafe pljujem, očajan je. Kuvam sledeću. Bolja.

Ide srednja, pa fakultet. Političke nauke, novinarski smer. Nas dve smo sada već u dugoj vezi. Bez svađa i raskida. Budim se za ispit, živim u ulici „29. novembra“. Do Jove Ilića mi treba bar sat vremena. Šporet je star, kao i taj stan, ringla se zagreva deset minuta. Taman dovoljno vremena da se umijem i operem zube, odlučim šta ću da obučem.

Spremne smo. Pakao u glavi, savremena politička teorija. Marks, Mil. Ona mi bistri misli. Imamo pet minuta. Ćutimo, gledam u Botaničku baštu i udišem vazduh najzagađenije ulice u Beogradu. Tu je ona, kajmak je formirao osmeh. Kaže „položićeš“. Padam. Ona me teši. Osećam da smo se još zbližile. Svakog dana je uz mene. Nemam vernijeg saveznika.

Krećem na novinarsku praksu a ubrzo dobijam i prvi honorarni ugovor. Prvi put probam kafu za deset dinara, koliko je nekada koštala u RTS-u. Pijem je da bih se uklopila, a mislim o svojoj. Vraćam joj se predveče. Sabiram utiske prvih, zvanično radnih dana. Živim sama, sestra se vraća u Kovin. Sa kafom delim dan, poveravam joj se, hvalim, ljutim.

Polažem i poslednji ispit. U roku. Do tada sam promenila već pet stanova u Beogradu. I u svaki unosim omiljenu šolju i džezvu koju mi je baba kupila. Stara je, ali kuva najlepšu crnu.

Dobijam posao, studentska navika ostaje. Mama mi je i dalje kupuje na pijaci u Kovinu. Dvesta grama za 200 dinara. U Beogradu je gotovo 300. Ista kao u prodavnici, a ukusnija. Nosi maminu ljubav.

Ne živim više u 29-og. Budim se rano za posao. Zakuvavam je i mislim o mami. Svakog dana kada se tata vraća sa posla, ona ga sačeka sa kafom. Čim njegov čuveni kombi uđe u ulicu, majka ga čuje i pristavlja džezvu. Ćeretaju šta se desilo tokom dana, kakva je cena kukuruzu ove godine. Loše, ponovo.

Spremna je, čeka me u termosu. Izlazimo iz stana zajedno. Putujemo kroz gužvu, nerazdvojne. To je sada sedmi stan koji menjam u Beogradu. Uvek je tu stari šporet na struju. I usud i sreća.

Menjam kvadrate, a ona ostaje ista. Danas sa manje šećera. Isto mi bistri misli dok prelistavam domaće i strane sajtove. Nekad čujem samo cvrkut vrabaca dok se ona puši. Nema redova. Nema automata. Nema vreve i užurbanosti.

Čuvamo jedna drugu. Ona moj mir, ja nju od iščezavanja. Ona je samo moja. Niko ne pije sličnu. Na šolji ne piše moje ime, a ni njeno. Znamo se. Bliske smo. Nikada je neću ostaviti zbog neke „influenserke“ iz papirne čaše.

Број коментара 8

Пошаљи коментар

Упутство

Коментари који садрже вређање, непристојан говор, непроверене оптужбе, расну и националну мржњу као и нетолеранцију било какве врсте неће бити објављени. Говор мржње је забрањен на овом порталу. Коментари се морају односити на тему чланка. Предност ће имати коментари граматички и правописно исправно написани. Коментаре писане великим словима нећемо објављивати. Задржавамо право избора и краћења коментара који ће бити објављени. Коментаре који се односе на уређивачку политику можете послати на адресу webdesk@rts.rs. Поља обележена звездицом обавезно попуните.

четвртак, 19. септембар 2024.
18° C

Коментари

Re: Knjiga
Амазоновим „Прстеновима моћи" нема помоћи
Re: Steta
Амазоновим „Прстеновима моћи" нема помоћи
Re: Ко би свијету угодио
Амазоновим „Прстеновима моћи" нема помоћи
Knjiga
Амазоновим „Прстеновима моћи" нема помоћи
Komentar
Амазоновим „Прстеновима моћи" нема помоћи