Pelikani nam se vratili posle pola veka!

Dunav je ove godine prava oaza za ptice. Labudovi, sive čaplje, patke, a posle pola veka su stigli i pelikani!

Jedna od najugroženijih ptičjih vrsta u svetu u prošlosti je naseljavala obale Dunava, Save i Tise, a danas naseljavaju jug Evrope. Poslednji put ove ptice viđene su na našim prostorima pre skoro pola veka.

Povratak pelikana je neobična pojava, za koju ornitolog dr Saša Marinković, iz Instituta „Siniša Stanković“.

„Kudravi pelikani gnezde se na Dunavu, a vezani su za Mediteran, i ovo je jedna slučajnost u lutanju tih ptica. To ne znači da će oni ostati na našem području, ali ukazuje na uspešnost programa zaštite pelikana koji se sprovodi u Bugarskoj i Grčkoj. Nekada se mali pelikan gnezdio u Pančevačkom ritu i to je naša vrsta koja je nestala, i ako se vrati, prvo će se vratiti mali ružičasti pelikan“, objasnio je Marinković.

Pojavilo se oko 20 kudravih pelikana u jatu, koji su ime dobili po svojoj neobičnoj frizuri.

„Ovo je lep događaj, jer se u zaštitu biodiverziteta kod nas ne ulaže, jer to nije profitabilno, i svaka od ovih pojava vraća optimizam da se u prirodi može mnogo popraviti“, istakao je Marinković.

Stanje je dosta loše, problemi su brojni. Velika droplja, impozantna ptica, više se ne gnezdi u Srbiji, orao krstaš je pred nestajanjem.

„Sve ovo donosi optimizam da sada možemo nešto da promenimo i to sada, kada su vrste pred nestajanjem, a ne sutra, kad ih neće biti“, objasnio je Marinković dodajući da je kudravi pelikan na crvenoj listi jako ugroženih životinja.

Da bi se ugrožene vrste spasle, neophodno je sačuvati staništa, kada je u pitanju kudravi pelikan, to je Carska bara, koja je ostala sačuvana.

„Vodena staništa su najugroženija zbog zagađenja voda i potrebno je da čuvamo ta staništa i da ih kasnije nekim od programa vratimo, kao i da naselimo neke od vrsta ptica ponovo“, ukazao je Marinković navodeći sve češći postupak u kojem se vrste razmnožavaju u zarobljeništvu, a zatim se jedinke vraćaju u prirodu.

Jato kudravog pelikana, dok je na našim prostorima, možemo videti kod Golupca, Velikog Gradišta i Kladova, Male Vrbice.

„Čovek mora da sprovodi mere zaštite i da se toga pridržava. Postoje već vrhunski programi. Ali mora i sudstvo da se uključi, pošto se ne osuđuju oni koji ubijaju životinje. Niko nije kažnjen za ubijanje beloglavog supa na hranilištu. Tužba je zastarela. Te mere su preventiva, ljudi moraju da znaju da neke stvari ne treba da rade, i zato su neophodne sankcije koje bi nas naučile ponašanju u prirodi“, smatra Marinković.

Sa druge strane malo se ulaže, malo biologa radi u svim zaštićenim područjima, imamo dva-tri biologa, što je nedopustivo. Nije rešeno ni pitanje upravljača zaštićenim područjima, ona ne donose prihod i ne mogu da se izdržavaju, što je realan problem, ukazao je Marinković.

Број коментара 5

Пошаљи коментар

Упутство

Коментари који садрже вређање, непристојан говор, непроверене оптужбе, расну и националну мржњу као и нетолеранцију било какве врсте неће бити објављени. Говор мржње је забрањен на овом порталу. Коментари се морају односити на тему чланка. Предност ће имати коментари граматички и правописно исправно написани. Коментаре писане великим словима нећемо објављивати. Задржавамо право избора и краћења коментара који ће бити објављени. Коментаре који се односе на уређивачку политику можете послати на адресу webdesk@rts.rs. Поља обележена звездицом обавезно попуните.

среда, 24. април 2024.
10° C

Коментари

Istina
Зашто морамо да славимо Осми март
Re: Ministarka zdravlja????
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Мајка
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Rad s ljudima
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
'Ako smo pali, bili smo padu skloni.'
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво