Restauracija fijakera starih u Somboru

Grad zelenih bođoša, bogate istorije i starih zanata, jedna je od najposećenijih turističkih destinacija. Ipak, prva asocijacija na Sombor je fijaker. Danas su samo retki u upotrebi, iako ih je na ovom području ostalo oko 150. Retki su i oni koji žele i umeju da ih poprave, ili naprave nove. Dvojica somborskih zanatlija kažu da su – ma kojim poslom se bavili – za uspeh presudni ljubav i posvećenost.

Aleksandar Nedeljković vlasnik je jedine registrovane radionice za restauraciju fijakera u Somboru. Sve je počelo pre mnogo godina kada je pomagao prijatelju.

„Pamtim jednu komplentnu restauraciju. Od fijakera je samo gvožđe ostalo. Porodica iz Kosjerića je želela da ga restauriram. Bio je to jedan stari, ženski otmeni fijaker. Po priči iz pratnje kraljice Marije“, priča Aleksandar Nedeljković.

Do sada je kroz njegove ruke prošlo oko 50 fijakera. Zanimljivo je da je najmanje mušterija iz Sombora, a najviše iz Zapadne Srbije. Svaki fijaker je, kaže, autentično umetničko delo. Kada krenete da ga rastavljate, upoznate i navike samog vlasnika.

„Ima sačuvano paklo cigara 'zeta', tadašnja koju je vlasnik pušio i sačuvao je u fenjeru da mu ne bi ispala. I čitao je 'Politiku' koju sam tada pronašao, izdanje iz neke 1950. godine“, dodaje Aleksandar

Ljubav prema sličnom zanatu gaji i porodica Đuran. Više od jednog veka prave opremu za konje.

„Još uvek učim, stalno čovek uči. Ono što je meni moj otac govorio da je najvažnije, to da kada završim neki proizvod uvek pogledam i vidim da li sam prvenstveno ja zadovoljan. Ako jesam, onda su velike šanse da i mušterija bude zadovoljna“, objašnjava Nikola Đuran, vlasnik saračke radnje u Somboru.

Sedamdesetih godina stigla im je posebna porudžbina.

„Otac je radio za ergelu Karađorđevo, i jedan par amova koje je on napravio, predsednik Tito je poklonio engleskoj kraljici, 1972. godine kada je ona bila u poseti tadašnjoj Jugoslaviji“, dodaje Nikola Đuran.

Mašine i alati s kojima radi su mahom stari ceo vek. Najstarija mašina za šivenje je engleski „lančester“ iz 1914. godine koja je još uvek u funkciji, pa mu je želja da napravi i muzej.

Najsrećniji je, kaže, što ima ko da ga nasledi – sin Darko koji je već sada, njegova desna ruka.

Број коментара 2

Пошаљи коментар

Упутство

Коментари који садрже вређање, непристојан говор, непроверене оптужбе, расну и националну мржњу као и нетолеранцију било какве врсте неће бити објављени. Говор мржње је забрањен на овом порталу. Коментари се морају односити на тему чланка. Предност ће имати коментари граматички и правописно исправно написани. Коментаре писане великим словима нећемо објављивати. Задржавамо право избора и краћења коментара који ће бити објављени. Коментаре који се односе на уређивачку политику можете послати на адресу webdesk@rts.rs. Поља обележена звездицом обавезно попуните.

уторак, 23. април 2024.
10° C

Коментари

Istina
Зашто морамо да славимо Осми март
Re: Ministarka zdravlja????
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Мајка
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Rad s ljudima
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
'Ako smo pali, bili smo padu skloni.'
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво