Kad penzioneri „opletu“ moravac

Kad stjuardesa zaigra kolo, pridruži joj se i pilot. Moravac sa njima odigraju i nastavnica, šnajderka, inženjer... Ako nisu ranije za to imali vremena, sad je pravi čas! Penzioneri kažu da njihovo vreme tek dolazi, bar kada je reč o folkloru.

Šumadijskim kolom i moravcem pre pola veka dokazivali su se na poselu. I danas ovi penzioneri sitno vezu, ali samo u KUD „Jeleče“ gde se sastaju igrači trećeg doba.

„Nemamo profesionalnih igrača, uglavnom su to ljudi koji su nekada igrali kao deca ili su sada počeli da igraju. A kada je reč o profesiji ima raznih profesija, ja sam na primer profesor, ima puno i inženjera, tehničara, medicinskih sestara...“, objašnjava predsednica KUD „Jeleče“ Novi Beograd Rajka Crnogorac.

Njihovo Udruženje postoji već šest godina, a imaju oko 20 članova. Da odigraju kolo vragolanku i lagani preplet sastaju se tri puta nedeljno.

„Imam utisak da smo mi zadovoljniji i ispunjeni više životom jer smo mi stalno u akciji. Mene ovaj folklor jako relaksira. Ako sam umorna, kada sam radila nešto, nervozna sam, kad dođem ovde, čujem muziku i igramo, a meni sve lepo. Posle toga sam kao nova“, prepričava članica kulturno-umetničkog društva Olivera Tomović.

Njena drugarica Zorica Mojović kaže da nikada ranije nije igrala, već da je prve korake naučila u penziji. U mladosti je trenirala džudo, a sada je igra najviše opušta.

Želja da podvrisnu u kolu i nakrive šajkaču ih ne napušta. Više od igre vole da se druže, a rado primaju i nove članove.

Čak i ako kod penzionera na čas folklora dođete samo sa cvetom u kosi i bez jeleka i opanaka, uprkos tome budite sigurni da će vas naučiti osnovnim koracima. Glavna misija njihovog udruženja jeste i da mladi zavole folklor. Ali ne samo folklor.

„Evo šta mene posebno privlači u ovakvom jednom KUD-u, to je što je organizacija našeg društva programski usmerena na tradiciju našeg naroda i na kulturnu baštinu. Ono što je posebno značajno je to što se mi amaterski i sa mogućnostima koje posedujemo bavimo i etnografskim i entološkim istraživanjima“, prepričava član KUD „Jeleče“ Milovan Sekulić.

U duhu tradicije, sami šiju svoje nošnje ali i haljine za starogradske igre.

„Zavisi sve od tih ukrasa, od svega toga, ali treba sigurno 3-4 sata samo za prsluk i kecelju, a za ostalo pa i do jedan dan“, objašnjava šnajderka Dobrila Obradović i dodaje da je u penziji tek počela da šije nošnje.

Njihovi nastupi nisu samo igra. Dok se koraci ne navežbaju, početnici folkloraši pomalo i recituju.

„Uvek se biva lep na početku, pomalo dobar, pomalo tužan. Uvek se biva na ovom svetu, na kraju tuđ, na kraju ružan“, recituje Milan Savić.

Spremaju se i za novu ekskurziju. Za mesec dana putuju u Budimpeštu, gde će na evropskoj smotri predstaviti igre iz Banata. Unuci im kažu da uspore, ali penzioneri tvrde da su zahvaljujući folkloru ovo njihovi najveseliji dani.

Број коментара 2

Пошаљи коментар

Упутство

Коментари који садрже вређање, непристојан говор, непроверене оптужбе, расну и националну мржњу као и нетолеранцију било какве врсте неће бити објављени. Говор мржње је забрањен на овом порталу. Коментари се морају односити на тему чланка. Предност ће имати коментари граматички и правописно исправно написани. Коментаре писане великим словима нећемо објављивати. Задржавамо право избора и краћења коментара који ће бити објављени. Коментаре који се односе на уређивачку политику можете послати на адресу webdesk@rts.rs. Поља обележена звездицом обавезно попуните.

петак, 29. март 2024.
11° C

Коментари

Istina
Зашто морамо да славимо Осми март
Re: Ministarka zdravlja????
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Мајка
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Rad s ljudima
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
'Ako smo pali, bili smo padu skloni.'
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво