Читај ми!

Sudbina ćerki Nemca koji je voleo Jevrejku

Nemac August Landmeser odbio je da prekine vezu sa Jevrejkom Irmom Ekler. Odbio je i da napusti ženu koju je voleo i pod pretnjom zatvorom. Epilog njihovih tragičnih sudbina je da je Irma završila kao žrtva nacističkog Centra za eutanaziju u Bernburgu, dok se za Augusta veruje da je poginuo 1944. godine. Ipak, iza njih i njihove iskrene ljubavi ostale su dve ćerke, Ingrid i Irena.

Poznat kao čovek koji je odbio da nacistički salutira prilikom porinuća broda „Horst“ u hamburškom brodogradilištu, Augustova tragična sudbina ostavila je mnoge ljude bez reči i suzama u očima.

August i Irma ipak su stigli da ostave neki trag - dve ćerke, Ingrid i Irenu. Knjiga Die Vormundschaftsakte 1935-1958: Verfolgung einer Familie wegen "Rassenschande", koju je Irena objavila 1996. godine objašnjava kako je tekla sudbina dve sestre i ćerke zabranjenog para.

Ingrid Ekling (posle rata uzela je očevo prezime Landmeser), rođena je 1935. godine, par meseci pre usvajanja Nirnberških zakona pa je klasifikovana kao polutanka (Mischling).

To joj je pomoglo da izbegne progon Jevreja, a rat je provela kod bake sa majčine strane.

Sa druge strane, njena sestra Irena, rođena 1937. godine, nije bila te sreće. Zavedena kao Jevrejka po rođenju, Irena je morala stalno da nosi identifikacionu karticu i žutu zvezdu na odeći.

Nakon perioda u sirotištu, gde je fizički zlostavljana, Irenu je usvojila porodica Krausovih 1940. godine, a godinu dana kasnije prešla je u porodicu Proskauer. Tada je nezvanično preimenovana u Reni Proskauer.

U to vreme, njen očuh Ervil Proskauer, koji je takođe bio Jevrej, odveden je na prinudni rad. Kada je imala pet godina, 1942. godine, odvedena je sa grupom jevrejske siročadi i poslata u logor.

Međutim, tokom prebacivanja dece, neko iz gomile je zgrabio mali Irenu i odveo je u nepoznatom pravcu. Ona je jedina koja je preživela rat od cele grupe. Ubrzo je tajnim kanalima prebačena u Hamburg gde je sakrivena u bolničko krilo, a u to vreme njena jevrejska identifikacija je „izgubljena“.

Uplašena za njenu sudbinu, gospođa Proskauer otišla je u Hamburg i prebegla u Brandenburg, gde su se do kraja rata skrivale. Čak ni njen muž Ervil nije imao pojma gde mu je žena otišla. Nakon rata, Proskaueri je nikada nisu zvanično usvojili zbog razmirica unutar porodice.

Kada je porasla pronašla je svoju sestru sa kojom je dugo istraživala šta se desilo sa njihovim roditeljima.

Irena je 1996. godine izdala knjigu Die Vormundschaftsakte 1935-1958: Verfolgung einer Familie wegen "Rassenschande" (Progon porodice zbog skrnavljenja rase). U knjizi je opisana tragična priča njene porodice, a sve je potkrepljeno velikim brojem dokumenata, pisama i fotografija.

Jedna od fotografija je i ona na kojoj njen otac prkosno drži prekrštene ruke okružen ruljom koja izvodi nacistički pozdrav (Sieg Hail).

Број коментара 0

Пошаљи коментар

Упутство

Коментари који садрже вређање, непристојан говор, непроверене оптужбе, расну и националну мржњу као и нетолеранцију било какве врсте неће бити објављени. Говор мржње је забрањен на овом порталу. Коментари се морају односити на тему чланка. Предност ће имати коментари граматички и правописно исправно написани. Коментаре писане великим словима нећемо објављивати. Задржавамо право избора и краћења коментара који ће бити објављени. Коментаре који се односе на уређивачку политику можете послати на адресу webdesk@rts.rs. Поља обележена звездицом обавезно попуните.

четвртак, 25. април 2024.
11° C

Коментари

Istina
Зашто морамо да славимо Осми март
Re: Ministarka zdravlja????
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Мајка
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Rad s ljudima
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
'Ako smo pali, bili smo padu skloni.'
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво