Kako pobediti strah

Iako neprijatni, strahovi su važni i potrebni. Oni nas štite i teraju da se borimo. Ipak strahovi ne odlaze sami, zato je važno da pomognemo detetu da se izbori sa njima.

Dok se neka deca plaše mraka, vode, belog mantila, insekata, druga se plaše nepoznatih ljudi i situacija.

„Tinejdžeri, odnosno, najveći broj tinejdžera, shvataju šta se dešava oko njih i u njima, tako da strahovi podrazumevaju i strah od bolesti i strah od smrti, dok kod mlađe dece strahovi mogu da budu vezani za različite fantazije, različita bića koja ne postoje. Ali i kao kod mlađe dece i starije postoji strah od odvajanja kao i od novog i nepoznatog“, napominje psiholog Vukašin Čobeljić.

„Imam troje dece i bilo je tu raznih strahova. Recimo imali smo priču o vodi, pa je moj stariji sin naglo ubačen u tu vodu i on danas ima 29 godina i seća se tog čina i nelagodno mu je kada je u pitanju ta voda. S druge strane, imam i mlađe dete koje se plaši bubica, ali taj strah je nekako usput nestao“, navodi svoje iskustvo Goga Plemić iz Udruženja „Roditelj“.

Ne ignorišite i ne ismevajte strahove dece. Za početak razgovarajte.

„Najvažnije za roditelje je da budu u kontaktu s potrebama deteta. Da prepoznaju kad se autentično strah javlja i šta je u osnovi tog straha“, dodaje psiholog.

Ne govorite detetu da se ne plaši ili da nema razloga za strah, time ćete samo pogoršati situaciju.

„Treba detetu priznati da je u redu što se boji, da je u redu ta emocija koju je on pokazao i da su tu roditelji koji će biti uz njega i da on nije sam u celoj toj priči“, ističe Goga Plemić.

Šta ako se dete plaši mraka?

„U osnovi tog straha je šta bi bilo kad bi se nešto pojavi što je opasno. Onda se roditelji trude da detetu objasne da tu nema ništa strašno. Zatim, šta u konkretnom slučaju rade deca? Upale svetlo i pokušaju da prevaziđu taj mrak. Ako ne mogu, onda se trude da roditelji budu uz njih“, objašnjava Čobeljić.

Strah od belog mantila prevaziđite igrom.

„U osnovi tog straha je takođe, strah od novog i nepoznatog, bolnog i neprijatnog. Zato se pripremaju deca za to da imaju poverenja i veruju u tu osobu. Ukoliko je bolna intervencija, da se detetu objasni da će to malo da boli. Zatim, da se možda malo proradi ta situacija kroz igračke, kroz igranje. Daje se inekcija medi, pa meda detetu i tako dalje“, naglašava psiholog.

Da bismo se izborili sa strahom, moramo da ga upoznamo.

„Recimo, gleda se kako izgleda neki insekt, pa kroz crtani film, pa roditelj bude model detetu, pa pokaže kako se on ne boji“, navod psiholog Vukašin Čobeljić.

„Roditeljima savetujemo da kada se nađu u nekoj situaciji, ma koliko mislili da nije potrebno pitati stručnjaka, savetujemo da se ipak obrate, da pitaju, da traže, da se posavetuju jer će im, prosto biti lakše“, savetuje Goga Plemić iz Udruženja „Roditelj“.

Број коментара 4

Пошаљи коментар

Упутство

Коментари који садрже вређање, непристојан говор, непроверене оптужбе, расну и националну мржњу као и нетолеранцију било какве врсте неће бити објављени. Говор мржње је забрањен на овом порталу. Коментари се морају односити на тему чланка. Предност ће имати коментари граматички и правописно исправно написани. Коментаре писане великим словима нећемо објављивати. Задржавамо право избора и краћења коментара који ће бити објављени. Коментаре који се односе на уређивачку политику можете послати на адресу webdesk@rts.rs. Поља обележена звездицом обавезно попуните.

субота, 20. април 2024.
5° C

Коментари

Istina
Зашто морамо да славимо Осми март
Re: Ministarka zdravlja????
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Мајка
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Rad s ljudima
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
'Ako smo pali, bili smo padu skloni.'
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво