Milutin Dedić „otključao“ svoje neobične kolekcije za RTS

Za mnoge stvari u životu potrebno je imati samo pravi ključ. Slikar, putopisac i istoričar umetnosti Milutin Dedić ima punu kuću ključeva koje sakuplja skoro sedam decenija. Stariji brat Arsena Dedića svoju kolekciju prvi put je otključao za ekipu RTS-a.

Ovaj ključ otvarao je kasu trgovca iz Dubrovnika još u 14. veku. To je najstariji, a ujedno i najdragoceniji primerak u zbirci ključeva Milutina Dedića.

„Kada smo prestali da se bavimo vinogradarstvom, vrata konobe su skinuta i bačena, ali je ključ jedno vreme služio i kao čekić. I tako je služio a onda su i njega bacili. E, ja sam njega uzeo i sačuvao“, seća se Milutin Dedić.

I tako je pre čak 67 godina u rodnom Šibeniku počeo da sakuplja ključeve. Ovaj istoričar umetnosti i slikar za sebe kaže da nije kolekcionar, već samo radoznao čovek.

„Ključ je jedna metafora za nešto što je i danas aktuelno, ali ljudi ne obraćaju pažnju na to. Danas razne kartice otvaraju brave, a i ja imam neku plavu pločicu kojom otvaram ulazna vrata. Više nema ključeva u ovom smislu, u kome sam ja njih skupljao“, priča Milutin.

Stariji brat Arsena Dedića na jedno mesto sakupio je ključeve crkava, železničkih stanica, starih kuća, napuštenih škola, magaza.

„Evo vidite ovo, ovaj je vrlo mali samo dva santimetra, do ovako velikog ovaj težak sigurno jedan kilogram. Imam ključeve iz raznih zemalja, na primer iz Irana, tamo sam našao u jednoj antikvarnici vrlo zanimljive ključeve. Skupljanje ključeva je postala jedna strast za mene, neke sam pronalazio, neke sam kupovao na raznim otpadima, neke sam dobijao na poklon“, navodi ovaj zaljubljenik u umetnost.

I svi ovi primerci sećaju na vreme kada je i izrada ključeva bila prava umetnost.

„Ja pokušavam skupljajući razne stvari prvo da ih otrgnem od zaborava, a zatim oni me provociraju da tajnu, jer svaki od njih je neka tajna, da to pokušam da na neki način to otkrijem“, prepričava nam Dedić.

Ključevi su samo jedna od njegovih kolekcija. Uz staro oružje, knjige i satove, Milutin ima i oko 200 školjki i retkih morskih fosila.

„Nije veličina merilo lepote jedne školjke, nego njena forma i oblik, evo vidite ova ima čak malo i sedefa. Imam i velike školjke, a neke sam i poklonio jer nemam uslova da ih držim ovako velike sam doneo sa Kariba, imam tu jednu interesantnu školjku sa Kube, iza snimatelja ima jedan astal školjki sa Tajlanda, iz Maroka, iz Crvenog mora“, otkriva nam svoju novu kolekciju ovaj umetnik i putopisac.

Kolekcije je vešto ovekovečio i na svojim crtežima. I u 83. godini entuzijazam, ne samo za sakupljanjem, već i za slikanjem i pisanjem ga ne napušta. Ponosni je vlasnik dnevnika od čak 13.500 stranica.

Број коментара 1

Пошаљи коментар

Упутство

Коментари који садрже вређање, непристојан говор, непроверене оптужбе, расну и националну мржњу као и нетолеранцију било какве врсте неће бити објављени. Говор мржње је забрањен на овом порталу. Коментари се морају односити на тему чланка. Предност ће имати коментари граматички и правописно исправно написани. Коментаре писане великим словима нећемо објављивати. Задржавамо право избора и краћења коментара који ће бити објављени. Коментаре који се односе на уређивачку политику можете послати на адресу webdesk@rts.rs. Поља обележена звездицом обавезно попуните.

среда, 24. април 2024.
13° C

Коментари

Istina
Зашто морамо да славимо Осми март
Re: Ministarka zdravlja????
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Мајка
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Rad s ljudima
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
'Ako smo pali, bili smo padu skloni.'
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво