Cipele za „stav na čvrstim nogama“

Bar jednom u životu svaka žena zažali zbog kupovine cipela. I to najčešće zbog toga jer su je nažuljale, istrošila je poslednje pare na njih ili nema mesta za njih u stanu. Jedna Šapčanka odlučila je da sama sebi pravi cipele, a onda se u tim cipelama zaletela u posao.

Oduvek joj je bilo važno da stoji na čvrstim nogama. Zato nakon studija dizajna nije imala dilemu čime će se baviti. Pre godinu dana Katarina Valterović upustila se u posao izrade cipela. Zamišljenih tako, da ženama budu oslonac dok hodaju, a njoj, da živi. Za taj put, priznaje, potrebno je dosta istrajnosti.

„Često srećem odbijanje, jer su nažalost naši majstori u ovom nekom poslu navikli na onaj u industrije obuće. Svaka nova ideja i neko pomeranje granica nailazi na to da nisu to nikada tako radili, ali uz razgovor, ideje, skice, priču može sve da se reši. Tako da me ovaj posao između ostalog uči strpljenju i upornosti“, kaže dizajnerka.

Pored ovog posla, Katarina ima još jedan, sa punim radnim vremenom. Već četiri godine zaposlena je u proizvodnji obuće, gde je, kaže, i naučila kako se povlače prvi poslovni potezi.

„To je potpuno drugačiji posao od ovoga koji sada radim. Imate zadate norme i koliko pari cipela je potrebno da dnevno izađe iz same proizvodnje. Moj savet i predlog svima koji su na fakultetu, a žele da se upuste u ovakve vode, jeste da treba da prođu proizvodnju i da to treba da traje i do pet godina kako bi mogli da pokrenu neku svoju priču“, smatra Katarina.

Cipela „za svaki dan“ koja nije obična

Napor za nju ne postoji. Ono što joj ponekad pravi problem je to što dan traje samo 24 časa. A njen izgleda ovako: nakon završene smene ide pravac kod majstora kako bi radila na svojim cipelama.

„Moj deo jeste izbor kalupa, izbor modela, skiciranje, pronalaženje materijala, pronalaženja đonova. Njihov je šivenje, krojenje i dalje kako ide montaža, mada mi je super što i ja poznajem te delove, jer tako imam uvid u ceo proces“, kaže dizajnerka.

A proces se završava onog trenutka kada se cipele obuju. Tek tada Katarina zna da li je njena zamisao potpuno ostvarena.

„Gledam da moj dizajn i da moja ideja bude nekako jednostavna, a da bude nosiva i da cipela govori za ceo stajling. Trudim se da koristim sve prirodne materijale i da to bude maksimalno prilagođeno obući za svaki dan. Znate ono kad ujutru ustanete, obujete jedan par i izujete se tek uveče. E, to je moj cilj. Želim da napravim obuću koja se nosi svaki dan, a nije obična“, objašnjava Katarina.

U šali kaže da je obuća pogodna za duge šetnje, jer upravo tokom šetnje mnogi i primete njene cipele. Ali ne nalazi samo tako mušterije. Najveći deo njih javljaj joj se putem društvenih mreža.

„Ja volim da komuniciram sa svojim mušterijama onlajn i to je nešto što ide jako dobro i negde tu najviše mogu da pitam. Volim i da se vidim sa njima, da svrate u radionicu da probaju tu i da odmah vidim povratne informacije, šta valja, šta ne, i šta bi moglo da se promeni. Tako da ja do svojih mušterija dolazim preko interneta“, ističe dizajnerka.

Za sada njene cipele nose žene u Srbiji, a ona se nada da će da odšetaju i van granica. A kako nam kaže, leto je idealna prilika za to.

Број коментара 0

Пошаљи коментар

Упутство

Коментари који садрже вређање, непристојан говор, непроверене оптужбе, расну и националну мржњу као и нетолеранцију било какве врсте неће бити објављени. Говор мржње је забрањен на овом порталу. Коментари се морају односити на тему чланка. Предност ће имати коментари граматички и правописно исправно написани. Коментаре писане великим словима нећемо објављивати. Задржавамо право избора и краћења коментара који ће бити објављени. Коментаре који се односе на уређивачку политику можете послати на адресу webdesk@rts.rs. Поља обележена звездицом обавезно попуните.

петак, 26. април 2024.
9° C

Коментари

Istina
Зашто морамо да славимо Осми март
Re: Ministarka zdravlja????
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Мајка
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Rad s ljudima
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
'Ako smo pali, bili smo padu skloni.'
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво