Kanski pobednik za RTS: „Parazit“ je svedočanstvo našeg vremena

Jaz između siromašnih i bogatih se ne smanjuje i zbog toga sam želeo da ovaj film bude vizuelno svedočanstvo našeg vremena, rekao je za RTS Bong Džon-ho, čije je ostvarenje „Parazit“ proglašeno za najbolji film 72. Kanskog festivala.

Žiri predvođen oskarovcem Alehandrom Gonzalesom Injarituom bio je objektivan i beskompromisan. Njihova jednoglasna odluka poklopila se sa mišljenjem kritike – Zlatnu palmu talentovani reditelj Bong Džon-ho zasluženo je odneo u Južnu Koreju.

U protekloj deceniji ta kinematografija jedna je od vodećih u svetu, a za visok status južnokorejskih filmova među najzaslužnijima je potpisnik remek-dela Sećanja na ubistvo (proglašavanog jednim od najboljih filmova tokom 2000-ih) i velikog azijskog blokbastera Domaćin.

Reč je o autoru poznatom i po mračnim ostvarenjima Majka i Ledolomac, ali i po eksplicitnoj kritici korporativne kulture u filmu Okja snimljenom za Netfliks.

U najnovijem filmu Parazit, crnoj komediji sa elementima trilera koja je osvojila Kan u proleće 2019, bravurozono suočava imućnu porodicu opsednutu američkom kulturom i siromašnu – u nemilosrednoj potrazi za egzistencijom.

Za južnokorejskog reditelja društvo je nalik bolesnom telu na svim nivoima, a autor ogoljava monstrume korejskog društva, oslobađajući njegove parazite.

Ko su „paraziti“? Šta vas je nadahnulo da snimite porodičnu dramu koja predstavlja jednu bogatu i jednu siromašnu korejsku porodicu?

Došao sam na ovu ideju 2013. Te godine sam radio postprodukciju Ledolomca. Već me je, dakle, opsedalo pitanje bogatih i siromašnih. Umesto da prikažem to pitanje putem naučne fantastike ili akcije, hteo sam da ga smestim na neko realističnije i detaljnije mesto, kakvo i sam imam u svakodnevnom životu.

Mnogi vaši prethodni filmovi bili su bar delimično zasnovani na stvarnim događajima. Da li je stvarni događaj inspirisao bilo koji deo filma „Parazit“?

„Sećanja na ubistvo“ zaista je počeo stvarnom pričom. Ali „Parazit“ je potpuno izmišljen. Ima detalja koji jesu zasnovani na stvarnom životu, ali videli smo novinske članke o pronađenim tajnim prostorima u kućama bogataša, a tu su i onakvi detalji kao što je ono jedno mesto čuvara koje je privuklo 500 fakultetski obrazovanih ljudi.

Takvi detalji su iz stvarnog života.

Tema porodice konstantno je prisutna u svim vašim filmovima?

Svi mi imamo porodice. Svaka porodica ima svoj jedinstven, poseban element koji ljudi spolja možda ne razumeju, ali je članovima porodice veoma poznat. Želim da prikažem taj aspekt porodice.

Kakvu ste sliku savremenog društva želeli da prikažete filmom „Parazit“?

Uprkos tome koliko je tehnologija napredovala tokom protekle decenije, taj jaz između siromašnih i bogatih se ne smanjuje. To me veoma brine i rastužuje, kad vidim sve širi razdor.

U filmu čujete rečenicu kako se za jedno mesto čuvara prijavilo petsto ljudi sa fakultetskim diplomama. I to nije preterivanje, to je nešto što je bilo na vestima u Južnoj Koreji. Mislim da se to događa širom sveta.

Iako to ne izražavam dijalogom, nego više montažom suprotstavljenih slika siromašne i bogate kuće, mislim da je ovo na neki način vizuelno svedočanstvo naših vremena.

Kako ste stvorili dva različita prostora, dva različita sveta?

I bogata i siromašna kuća, i komšiluk siromašne kuće, bili su dizajnirani i izgrađeni. Osim nekoliko ulica, sve je snimljeno na lokaciji. Na setu.

Šezdeset odsto priče odigrava se u kući bogataša, pa je bilo važno dizajnirati je na vrlo poseban način. Plan kuće sam imao u vidu još dok sam pisao scenario. Skicirao sam sve zato što su blokiranje i akcija likova zahtevali tu posebnu strukturu. Zbog toga se dizajner produkcije namučio da ispuni sve zahteve koje sam imao za tu kuću.

U vašim filmovima prepliću se humor, kritika društva, neizvesnost - koju žanrovsku odrednicu vezujete za „Parazita“?

Mislim da je to krimi-triler-crna komedija-porodična drama-akcioni film. Nemoguće ga je definisati. Kad god dobijem to pitanje, odgovor ne znam, a ne zna ga ni onaj ko pita. I to mi
se baš dopada. Pre nekoliko dana, „Indivajer“ je objavio tekst u kojem rečeno kako je sam „Bong Džun-ho žanr“. I to je najveći kompliment koji sam mogao da dobijem, to je reakcija koju želim da čujem.

Vaš prethodni film „Okja“, snimljen je za „Netfliks“, što je izazvalo velike rasprave u Kanu 2017. kada se festival oštro suprotstavio filmovima snimljenim u toj produkciji?

Mogao bih da govorim o tome sada, jer je prošlo nekoliko godina, ali u to vreme, spor je bio toliko žestok, da mi se nije ukazalo mnogo prilika da mirno govorim o samom filmu. I tužan sam što nisam imao takve prilike. Sad kad sam se vratio klasičnom snimanju osećam se prijatnije.

Број коментара 1

Пошаљи коментар

Упутство

Коментари који садрже вређање, непристојан говор, непроверене оптужбе, расну и националну мржњу као и нетолеранцију било какве врсте неће бити објављени. Говор мржње је забрањен на овом порталу. Коментари се морају односити на тему чланка. Предност ће имати коментари граматички и правописно исправно написани. Коментаре писане великим словима нећемо објављивати. Задржавамо право избора и краћења коментара који ће бити објављени. Коментаре који се односе на уређивачку политику можете послати на адресу webdesk@rts.rs. Поља обележена звездицом обавезно попуните.

четвртак, 28. март 2024.
21° C

Коментари

Istina
Зашто морамо да славимо Осми март
Re: Ministarka zdravlja????
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Мајка
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Rad s ljudima
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
'Ako smo pali, bili smo padu skloni.'
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво