ponedeljak, 28. okt 2019, 12:19 -> 10:59
Izvor: RTS
Autor: Maja Stojanović
Zagađenost vazduha – komplikovanost komplikovanosti
U Srbiji su zabeleženi visoki indeksi zagađenosti vazduha. Tradicionalno su najproblematičniji Beograd, Pančevo i Bor. Lekari daju savete da „oni osetljiviji izbegavaju napor i borave u zatvorenom prostoru, ili da, ako mogu budu u prirodi“. Zagađenost vazduha je više nego višeslojan fenomen – i geografski, i istorijski, i materijalno i... pa svakako. Zato se mora sagledati u takvom kontekstu.
Kada kupujemo sijalice, da bismo se ponašali energetski odgovorno, potrebno je odvojiti finu sumu za one štedljive. Koliko vas ih kupuje? Ja uglavnom biram onu – „Sijalica, bistra obična“ – oko 60 dinara.
Štednja je isplativa na duže staze, kao što je iznos otplate kredita u banci veći kada je period zaduženosti duži.
– Ko ima, odmah može da uživa, plus i da štedi, ko nema, živi na kredit. Kaže se i da sirotinja duplo plaća.
– Ko ima, ulaže u vetrogeneratore i solarne panele koje postavlja „gde god nađe zgodno mesto“.
– Ko nema, koristiće na primer lignit. Niskokaloričan, sa ogromnim sadržajem vlage, ugalj najlošijeg kvaliteta, koji ima malu toplotnu moć, i koji pri sagorevanju ostavlja mnogo pepela i dovodi do povišene emisije SO2.
– Ko ima, koristiće visokotehnološke agrotehničke mere, ko nema (da li para ili pameti) redovno će spaljivati strnjiku.
– Ko ima baš mnogo, predlagaće i korišćenje energije plime i oseke, pa i energiju ljudskih koraka.
Trotoari na javnim mestima, ali i tepisi i podne obloge u domaćinstvima i poslovnim prostorijama, mogu biti mini-generatori. Naučnici tvrde da je, na primer, 250.000 ljudskih koraka dovoljno da se proizvede struja kojom se može napuniti 10.000 mobilnih telefona.
Za čistiji vazduh, tu su i metoda deponovanja SO2 u dubinama Zemlje, filtriranje vazduha specijalnim elektrohemijskim pločama, kojima se SO2 izoluje, „sabija“, a potom isporučuje industriji.
Zatim, tu su vozila koja se kreću na sve, samo ne na benzin.
Električna vozila koja troše struju nastalu iz uglja, ne bih da računam.
Čestice, ovakve i onakve...
U raznim izveštajima se ovih dana može čuti ili pročitati da je koncentracija „pe-em 10“ čestica u vazduhu visoka. Kakve su to čestice?
Te čestice, manje od deset mikrometara su zapravo smeša dima i čađi ukombinovana sa teškim metalima kao što su nikl, arsen, olovo i kadmijum.
Postoje još manje „pe-em čestice“ – čestice „pe-em 2,5“ (2,5 mikrometara) zbog čega ih lakše udišemo, pa su zato i opasnije, a i teže je zaštititi se od njih. Kada je reč o veličini, poređenja radi, vlas ljudske kose ima debljinu od oko 60 mikrometara.
Uzrok zbog kojeg se ove opasne čestice „množe“ i napadaju naše zdravlje (Svetska zdravstvena organizacija je saopštila da u Srbiji godišnje od respiratornih bolesti usled zagađenja umre 5.400 ljudi) tražimo u izduvnim gasovima, industrijskim energetski neefikasnim aktivnostima, kućnim ložištima, upotrebi fosilnih goriva (prosečno vozilo u Srbiji je staro 17,1 godinu)...
I u državama blagostanja nekada se teško diše
Za bolje razumevanje situacije, dobro je imati u vidu „koordinantni sistem“ u kojem se nalazimo. Statistika, merenja i poređenja, naravno, mogu da otkriju dosta.
Evropska agencija za zaštitu životne sredine na svom portalu daje informacije o koncentraciji „pe-em“ čestica u gradovima širom kontinenta, koje redovno ažurira.
Za Beograd je 28. oktobra navedena vrednost od 119,9483 mikrograma „pe-em 10“ čestica u kubnom metru vazduha.
Po vrednosti su nam slični, na primer, Segedin sa 115,7091, i Debrecin sa vrednošću od 113,49 mikrograma tih čestica u kubiku vazduha.
Dakle, i komšije teško dišu ovih dana. I to oni u Evropskoj uniji, koja je perjanica ideje o zaštiti prirode na prvom mestu.
Ali koliko vrednost, koju je u jednom trenutku dostigao grad Elverum u Norveškoj od 118,3618, ili u Jakobstadu u Finskoj 103,9, imaju veze sa standardom i starim vozilima? Učili su nas da su te zemlje „države blagostanja“.
Takođe, 26. oktobra je u španskom mestu Ponferada zabeležena koncentracija od 284 mikrograma „pe-em 10“ čestica po kubnom mestru vazduha, a 28. oktobra u mestu Uelva takođe u Španiji – 719,15!
Mesto Briksleg u Austriji, državi koja nam je često navođena kao primer države održivog razvoja i grejanja na otpad, zabeležio je vrednost od 181,0555. Eto neke sličnosti.
Situacija je malo drugačija kada se mere sitnije čestice: „pe-em 2,5“.
Osim Beograda, koji ima vrednost višu od 90 mikrograma po kubiku vazduha, takvo stanje beleži se i u naseljenim mestima u Češkoj i Poljskoj. Nešto niže, ali opet relativno velike vrednosti, između 40 i 90, imaju naseljena mesta u Portugaliji, Makedoniji, Mađarskoj.
Dakle, nismo usamljeni u „otežanoj vidljivosti vazduha“. A to ume da olakša stvari, kada muku podelite, potražite pomoć ili se ugledate na iskusnije i mudrije.
Karta za flašu – moguće je
Osim oslanjanja na alternativne izvore energije, postoje različiti modeli koji krče put ka čistom vazduhu.
– Pojedinci se mogu voditi dobrom starom „Misli globalno – deluj lokalno“. Taj savet nam je već dugo poznat.
– Zašto da za cipelu, proizvedenu u Srbiji, potrošimo nekoliko puta više energije nego što potroše u Nemačkoj? Smanjenje razlike u količini potrošene energije koja je potrebna za određeni proizvod u odnosu na evropski prosek, jeste preporučljiv put ka „bistrijem pogledu“.
– Jačanje reciklažne industrije uz konačno ukidanje uvoza istog (poznato je da uvozimo uglavnom papir i pet ambalažu), dobra je preporuka.
– U Istanbulu se, na primer, u zamenu za plastične flaše, može dobiti karta za gradski prevoz. Podstrek građanima da razvrstavaju otpad nekada je neophodan. Kreativnija rešenja u programima podrške građanima i subvencijama za „zelena vozila“, i solarne panele, lakše bi privukla pažnju.
I naravno, nije zgoreg naglasiti opet – bar jedna metro-linija bi dobrodošla Beogradu, pa bi uz čistiji vazduh, bilo i manje gužvi, gradske buke i nervoze. Još ako daju kartu u zamenu za plastičnu flašu, pa da udahnemo punim plućima.
Zivotna sredina
To sto u svetu 3 miliona godisnje ljudi umre od zagadjenja vazduha ne moze nikako biti uteha. Ne trebaju nam nikakvi potstreci za relativizaciju, minimalizaciju i prebacivanje odgovornosti na individualne korisnike. Na drzavi je da nadje sredstva za bolje tehnike/industrije. Ne glasati za politicare koje od teme zdravlja i zastite prirodne sredine ne prave prioritet. Pricati o mikromerama tipa individualnoj reciklazi flasa itd je potpuno van teme i neozbiljno.
Zagadjenje vazduha
Zasto se u Srbiji ne koristi bez olovni benzin i "bez dimni" ugalj? To bi svakako doprinelo da vazduh bude cistiji. Ne vidim da bilo ko u medijima to spominje a u mnogim zemljama se koriste odavno i kvalitet vazduha je puno bolji.
Što bih kupovao
"bistru običnu" za 60 dinara koja se istroši za dve nedelje aktivnog korišćenja, kad imam LED 2800K za 150 dinara koja ima garanciju 2 godine i troši desetak puta manje energije? Razlika u ceni LED sijalice se isplati za mesec dana korišćenja.
komentari