Pola veka od sletanja na Mesec – od ideje i govora pred Kongresom SAD do govora u slučaju katastrofe

Na današnji dan pre tačno 50 godina završena je misija „Apolo 11“ kada je čovek prvi put kročio na Mesec. Ideja je potekla od predsednika SAD Džona Kenedija koji je o tome govorio pred Kongresom. Misija je okončana uspešno, ali da je postojala bojazan da može da se dogodi katastrofa. U prilog tome govori i pripremljen govor ukoliko sve pođe po zlu.

Ideja o osmišljavanju svemirske letelice sa ljudskom posadom koja bi sletela na Mesec potekla je od američkog predsednika Džona Kenedija.

U svom obraćanju američkom Kongresu, 25. maja 1961. godine, Kenedi je rekao da veruje da američka nacija treba da se obaveže da do kraja decenije, to jest do kraja šezdesetih, dovede čoveka na Mesec i bezbednoga ga vrati na Zemlju. 

Verujem da se ova nacija samoj sebi treba obavezati da postigne cilj kojim bi pre kraja ove decenije dovela čoveka na Mesec i vratila ga bezbedno na Zemlju. 

„Nijedan projekat u svemiru u ovom razdoblju neće biti tako impresivan za čovečanstvo i važniji u dugoročnom istraživanju i nijedan neće biti tako težak i skup za ostvarenje. Ovo je vreme da Amerika preuzme vodeću ulogu u svemirskim istraživanjima što bi moglo voditi ka glavnoj ulozi na zemlji. Verujem da imamo sve potrebne resurse i talente za ovu misiju“, istakao je tadašnji predsednik SAD. 

Misija „Apolo 11“ okončana je uspešno. Posle tri sata hoda po Mesecu astronauti su se vratili na Zemlju. 

Ipak, američki predsednik Ričard Nikson, koji je u vreme istorijskog puta na Mesec bio na čelu SAD, imao je spremljen govor pod nazivom U slučaju katastrofe na Mesecu.

Govor je bio namenjen potencijalnim udovicama astronauta kao i čitavoj američkoj naciji. 

„Sudbina je odredila da ljudi koji su otišli na Mesec da ga istražuju u miru i ostanu tamo da mirno počivaju. Ti hrabri ljudi, Nil Armstrong i Edvin Oldrin, znali su da nema nade za njihov povratak. Ali takođe su znali da u njihovoj žrtvi postoji nada za čovečanstvo. Ova dva čoveka položila su svoje živote najplemenitijem cilju čovečanstva – potrazi za istinom i razumevanjem. Za njima tuguju njihova porodica i prijatelji, za njima će tugovati njihova nacija i ljudi iz čitavog sveta. Za njima tuguje i majka Zemlja koja se usudila svoja dva sina pošalje u nepoznato“, rekao bi Nikson da je pre pola veka sve pošlo po zlu.

Pismo se danas čuva u Predsedničkoj biblioteci i Muzeju „Ričard Nikson“.

Број коментара 4

Пошаљи коментар

Упутство

Коментари који садрже вређање, непристојан говор, непроверене оптужбе, расну и националну мржњу као и нетолеранцију било какве врсте неће бити објављени. Говор мржње је забрањен на овом порталу. Коментари се морају односити на тему чланка. Предност ће имати коментари граматички и правописно исправно написани. Коментаре писане великим словима нећемо објављивати. Задржавамо право избора и краћења коментара који ће бити објављени. Коментаре који се односе на уређивачку политику можете послати на адресу webdesk@rts.rs. Поља обележена звездицом обавезно попуните.

четвртак, 28. март 2024.
21° C

Коментари

Istina
Зашто морамо да славимо Осми март
Re: Ministarka zdravlja????
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Мајка
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Rad s ljudima
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
'Ako smo pali, bili smo padu skloni.'
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво