Srednjoškolci o ženama u književnosti

Na pitanje koja im književna junakinja prva padne na pamet, odgovori su najčešće bili ‒ Ana Karenjina, zatim Ana Frank, Kristijana F. Pomenuli su i Izabel iz „Slavuja nad Pirinejima", Lauru iz Petrarkinog „Kanconijera", Justinu iz „Aleksandrijskog kvarteta", Ketnis Everdin iz „Igara gladi".

Kada je reč o prikazivanju književnih junakinja kroz istoriju književnosti, zaključili su da su one kroz razne periode prikazivane na različite načine. Pojedini ispitanici izjavili su da su one „enigme, koje svi (pisci) pokušavaju da odgonetnu, a nikome nije pošlo za rukom". Većina je izjavila da su književne junakinje u ranijim epohama uglavnom bile neka vrsta „pomoći književnom junaku", mučenice, „nečije žene", „žene ili majke velikih junaka", ali da su se kroz vreme „probijale ka glavnim ulogama", i da one danas često „zamenjuju" junake.

Na pitanje kako bi izgledala književna junakinja u njihovoj knjizi, odgovori su najčešće bili „kao običan čovek". Pojedini muški učesnici izjavili su da se ne bi usudili da pišu u ime nekog ženskog lika, jer „samo žena može to da radi, a da deluje istinito". Pojedini su i fizički opisivali junakinje, pa bi jedna od njih imala riđu, kovrdžavu kosu i pege na licu. Kada je reč o osobinama ličnosti, junakinje bi bile mudre, odlučne, hrabre, „jake i staložene", nezavisne, „žene od stava", „neko ko sve može sam". One bi se „borile protiv društva, vlasti", pojedine bi unele promene u društvo, „ne bi bile ponižavane i bile bi dovoljno jake da se izbore sa svim problemima".

Kada je reč o književnicama, učesnici su izjavili da se one danas razlikuju od onih u prethodnim epohama po slobodi pisanja, po tome što ih sada ima mnogo više; zatim da su nekada bile „uštogljene" a da danas mogu slobodno da govore o svim temama. Pomenuli su i to da su žene ranije morale da pišu pod pseudonimima, da su pokušavale da pišu „iz muškog ugla", a da danas pišu „kako god žele". 

Priredila Tatjana Cvejić