Tragom jednog dokumenta iz pera Stojana Novakovića

„U arhivskim prostorijama, među ormanima i policama punim tih često potcenjivanih hartija, vrši se stalna služba istini, našoj ljudskoj relativnoj istini koja se teško uočava i osvetljava, a lako zamračuje i gubi“ ‒ pisao je Ivo Andrić.

Arhivski dokumenti kao kulturno dobro, kao pisani tragovi prošlosti svedoče o važnim etapama istorije. Imajući svest o značaju dokumenata za društvo i državu i svest o njihovoj operativnoj ulozi u svim vidovima istraživanja, izdvojili smo jedan dokument koji se čuva u Arhivu Srbije.

Reč je o citatu iz pisma Stojana Novakovića povodom austrougarske aneksije Bosne i Hercegovine (AS,SN-476):
„Prvi utisak toga događaja na balkanske narode u tome je što je on ubio u njih svaku veru u pravilnost evropskih velikih sila i u snagu međunarodnih ugovora i odredaba. Kad god smo se mi na Balkanu makli da štogod uradimo za prirodna prava svoje narodnosti, za svoj opstanak, protiv očite ili krvave nepravde, dizala se na nas vika s opomenama da kvarimo red, da treba da sačekamo intervenciju Evrope, da valja da smo pokorni međunarodnom ugovornom pravu, da će se po strpljenju, po umerenosti, pokornosti volji Evrope ceniti naša zrelost i po tome nam određivati nagrada ili prizrenje. Mi zreliji i obrazovaniji osedeli smo učeći narod na tu evropsku mudrost. Najedanput je najnovijim austrougarskim postupkom samovlasnosti u svakom pogledu sve to zbrisano."

Podsetimo, Stojan Novaković je upisan u srpskoj istoriografiji kao jedan od vodećih predstavnika srpske naučne, prosvetne i kulturne elite s kraja 19. i prvih decenija 20. veka.

„Aneksija Bosne i Hercegovine izazvala je Novakovićevo široko i vrlo aktivno delovanje u svim pravcima. Njegove istorijske paralele i pouke bile su vrlo znalačke i mudre. U tekstu Balkanska pitanja i Evropa objavljenom maja 1909. godine, Novaković konstatuje da je jasno odavno da se evropske velike sile više naslanjaju na svoju silu nego što bi se rukovodile pravdom", ističe Slavenko Terzić, istoričar i dopisni član SANU.

„Kao intelektualac i državnik", nastavlja Terzić, „Novaković je u mnogo čemu bio svetionik svoga vremena, čiji odsjaji nisu izgubili na aktuelnosti ni u našem vremenu".

Dan arhiva u Srbiji

„Među istoričarima postoji saglasnost da dokument nije istorija, ali bez dokumenata nema istorije. U arhivima je sve složeno po vremenima, po epohama, godinama i danima, ali arhivi u svojoj suštini imaju vanvremensku dimenziju" ‒ ističe dr Miroslav Perišić, direktor Arhiva Srbije.

Zakon o Državnoj arhivi Kraljevine Srbije, kako je prvobitno bio naziv Arhiva Srbije, donet je 2. decembra po starom, odnosno 14. decembra po novom kalendaru 1898. godine. Na ovaj datum se obeležava Dan arhiva u Srbiji. Od osnivanja dokumenti su sakupljani na razne načine, putem otkupa ili poklonima. Jedan deo je nestao u vihoru ratova. Arhiv Srbije danas čuva oko trinaest hiljada dužnih metara dokumenata razvrstanih u više od sedam stotina fondova i zbirki.

O značaju i aktivnostima Arhiva Srbije detaljnije u emisiji:
„Arhiv Srbije 115 godina ‒ kultura pamćenja" Naučnog programa RTS-a https://www.youtube.com/watch?v=llKnZoDN-AU.

 

Број коментара 3

Пошаљи коментар

Упутство

Коментари који садрже вређање, непристојан говор, непроверене оптужбе, расну и националну мржњу као и нетолеранцију било какве врсте неће бити објављени. Говор мржње је забрањен на овом порталу. Коментари се морају односити на тему чланка. Предност ће имати коментари граматички и правописно исправно написани. Коментаре писане великим словима нећемо објављивати. Задржавамо право избора и краћења коментара који ће бити објављени. Коментаре који се односе на уређивачку политику можете послати на адресу webdesk@rts.rs. Поља обележена звездицом обавезно попуните.

петак, 26. април 2024.
12° C

Коментари

Istina
Зашто морамо да славимо Осми март
Re: Ministarka zdravlja????
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Мајка
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Rad s ljudima
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
'Ako smo pali, bili smo padu skloni.'
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво