Istina o raku ‒ učestalost, uzroci, sprečavanje

Stručnjaci posvećeni bolesti i zdravlju često smatraju da nauka kojom se bave ne može dovoljno da se pojednostavi kako bi se učinila pristupačnom laicima, čak i ako imaju pristojno opšte obrazovanje. Mnoge lekare obeshrabruje svest da ni u sopstvenim pažljivo sročenim izjavama za medije ne uspevaju da premoste komunikacijski jaz. Poruka koju nastoje da prenesu teško dopire do slušalaca i gledalaca, jer je utopljena u doktorski kriptojezik, svojevrsnu žargonsku tvrđavu za „odabrane“.

Prazan prostor koriste pojedinci sa diplomom medicinskog fakulteta ili bez nje, ali s precenjenim idejama ili, još češće, svesnom namerom da obmanu naivne građane svojim „otkrićima", „originalnim pogledima" na lečenje i sličnim „alternativnim" manipulacijama. Rezultat je da postoji malo popularno, a dokumentovano pisanih knjiga o ozbiljnim medicinskim temama. 

Posebno je delikatno upustiti se u oblast malignih tumora. Ne samo da o raku postoje brojne predrasude već je naša javnost i duboko podeljena, uz naglašenu politizaciju viđenja uzroka obolevanja. Upravo zato je ova tema poseban narodno-prosvetiteljski izazov.

Autor je nastojao da verno prikaže podatke i znanja o raku do kojih je došla savremena naučna medicina. Otuda stalno pozivanje na izvore. Oni ambicioznim čitaocima služe da dalje istražuju, a skeptičnima da se uvere u verodostojnost argumentacije.

Prvo poglavlje „Istorijski pregled" pokazuje kako ćelijsko bujanje, otrgnuto od mehanizama kontrole, odvajkada ugrožava višećelijske oblike života. Milenijumima traju napori da se sagledaju uzroci raka i nađe odgovarajuće lečenje.

U drugom poglavlju, naslovljenom „Učestalost raka", dat je pregled obolevanja i umiranja od ove pošasti u svetu i u Srbiji. Prikazano je ko su žrtve raka (po polu, uzrastu i drugim karakteristikama), gde se ova bolest više, a gde manje javlja i kakvo je kretanje njene učestalosti tokom vremena. Iz obilja podataka i primera postaje jasno da je ne samo pogrešno već i nekorektno izvlačiti zaključke na osnovu sirovih, nestandardizovanih stopa. Umirujuće je saznanje da se Srbija po umiranju, a još više po obolevanju od raka, uklapa u situaciju u regionu.

Naredna dva poglavlja posvećena su pravim uzrocima obolevanja od malignih tumora. Treće poglavlje obuhvata opšti pogled na mehanizme njihovog nastanka i razvoja i na rak kod mladih, a posebna pažnja obraćena je genetičkim i sredinskim faktorima značajnim za pojavu ove bolesti (tačnije, grupe od oko 200 srodnih manifestacija neobuzdanog ćelijskog umnožavanja). Obrazloženo je stanovište da je 5‒10% svih malignih tumora posledica nasledne opterećenosti. Rangirani su činioci spoljne sredine prema uticaju na obolevanje od raka, tako da postaje očigledno kako bi ga bilo manje za jednu trećinu kada ne bi bilo duvana, za petinu ako bi se čovečanstvo oslobodilo gojaznosti i za šestinu u slučaju da nestanu uzročnici zaraza. U četvrtom poglavlju detaljno je razmotreno 11 činilaca spoljne sredine odgovornih za pojavu raka.

Sadržaj petog poglavlja, „Sporni i izmišljeni uzroci raka", čine tri celine. Spontana pojava mutacija otrgnutih kontroli, kao uzrok raka, naučno je nepobitna, a jedini razlog što je taj činilac („zla sreća") označen kao sporan predstavlja značaj koji mu pridaju njegovi zagovornici. Tvrdnju da dve trećine ukupnog obolevanja od raka čini puki sticaj okolnosti, nezavisan od uticaja spoljne sredine i nasleđa, osporavaju sva postojeća iskustva. Ona ukazuju na to da je rak u visokom procentu, bar 50‒60%, podložan sprečavanju bez drastičnih izmena načina života. To ne ostavlja prostora spekulacijama da bi spontane mutacije mogle da učestvuju sa više od jedne trećine, a verovatno ni preko jedne četvrtine, u bremenu obolevanja od raka.

Preostala dva dela ovog poglavlja odnose se na nepostojeće (lažne, izmišljene) „uzroke" raka ‒ stres i osiromašeni uranijum. U značenju koje mu se pridaje u svakodnevnom govoru, stres se doživljava kao jedan od najvažnijih pokretača malignog procesa. Sva naučna istraživanja opovrgavaju tu predstavu. Savremeno doba doživljavamo kao posebno stresogeno, a naše dede i babe bi iz perspektive Drugog svetskog rata i prvih desetak posleratnih godina na njega gledali kao na sanjani period blagostanja. Strahovali su za svoj život, bivali hapšeni i proganjani, delili skučene zajedničke stanove, išli i subotom na posao, čekali u beskrajno dugim redovima zbog stalnih nestašica osnovnih potrepština, a u „slobodno" vreme su učestvovali u akcijama krčenja ruševina, obnove i izgradnje. Uz sve to, manje su obolevali od raka (doduše, mnogo manje su pušili, bili gojazni i provodili vreme u fotelji).

Iz predgovora ‒ prof. Zoran Radovanović

Број коментара 2

Пошаљи коментар

Упутство

Коментари који садрже вређање, непристојан говор, непроверене оптужбе, расну и националну мржњу као и нетолеранцију било какве врсте неће бити објављени. Говор мржње је забрањен на овом порталу. Коментари се морају односити на тему чланка. Предност ће имати коментари граматички и правописно исправно написани. Коментаре писане великим словима нећемо објављивати. Задржавамо право избора и краћења коментара који ће бити објављени. Коментаре који се односе на уређивачку политику можете послати на адресу webdesk@rts.rs. Поља обележена звездицом обавезно попуните.

недеља, 22. септембар 2024.
24° C

Коментари

Re: Knjiga
Амазоновим „Прстеновима моћи" нема помоћи
Re: Steta
Амазоновим „Прстеновима моћи" нема помоћи
Re: Ко би свијету угодио
Амазоновим „Прстеновима моћи" нема помоћи
Knjiga
Амазоновим „Прстеновима моћи" нема помоћи
Komentar
Амазоновим „Прстеновима моћи" нема помоћи