(Ne)moć samoiskazivanja

Kao posledicu nemogućnosti da se izrazi, fenomenalna ličnost po imenu Helen Keler, žena gluva, nema i slepa, ispoljavala je u mladosti strahovite napade besa. Da li je uopšte čovek uobičajenih perceptivnih sposobnosti sposoban da shvati kakav pakao preživljava osoba onemogućena da prikaže svoje misli i osećanja?

Igor Stravinski je zastupao stanovište da izraz nikada nije bio imanentna osobina muzike. „Ako, kao što je to gotovo uvek slučaj, muzika daje utisak da nešto izražava, to je samo iluzija", smatrao je on.

Dobro ‒ mogli bismo oprezno i s respektom prošaptati ‒ muzika, a muzičar? Zar on zbilja ništa ne izražava? Bar svoj stav prema životu, društvu, umetnosti, poretku? Pa zar i sam Stravinski nije budno pratio sve aktuelne događaje, i u njih se usrdno uključivao, tokom gotovo pola veka?

Maurisio Raul Kagel, jevrejsko-argentinsko-nemački (ekstremno nastrojeni) kompozitor ‒ skandalmajstor (vidi: film Ludwig Van!) često je svoja predavanja započinjao sledećom anegdotom: Napunivši 65 godina života, drugi fagotista slavnog amsterdamskog orkestra Concertgebouw (Konserthebau) odlučio je da se penzioniše uprkos preklinjanjima svojih orkestarskih kolega. Posle male svečanosti priređene za oproštaj, naš (zgroženi? tužni? revoltirani?) fagotista uputio se ka svome domu, u bašti iskopao jamu i potom sahranio svoj dragoceni instrument.

Naravoučenije, po Maurisiju: čovek koji je celog života izvodio Baha, Mocarta, Betovena, Malera itd. zgadio se (rastužio? pobesneo?) nad dotičnom muzikom, pa je prema tome to nikakva, bezvredna muzika, čime se dokazuje da je klasična umetnost zapala u krizu.

Pod pretpostavkom da je gornja priča istinita, možemo li iz analogne (pouzdano izmišljene): zemljoradnik iz Amsterdama, zasićen 65-godišnjim rmbanjem, iskopao je rupu i ritualno sahranio svoju motiku ‒ dakle, izvući nametnuti zaključak da u svetu vlada neizlečiva kriza poljoprivredne delatnosti?

Ili možda, ipak, da je drskost još uvek veoma prostrano polje ljudske delatnosti kome ne preti kriza, bar ne u dogledno vreme, čini se.

Ali, vrativši se na slučaj nemogućnosti samoiskazivanja koje svirepo gnječe sve one umetnike što, poput Helen Keler, nemaju ispravne instrumente za dešaržiranje, možemo zaključiti da ta blokada predstavlja strahovit teret. Savršeno prosto i tačno, oni ne uspevaju da savladaju specifičnu umetničku tehniku.

A njihov nemoću izazvan bes, nažalost, neretko postaje društvena opasnost.

Број коментара 2

Пошаљи коментар

Упутство

Коментари који садрже вређање, непристојан говор, непроверене оптужбе, расну и националну мржњу као и нетолеранцију било какве врсте неће бити објављени. Говор мржње је забрањен на овом порталу. Коментари се морају односити на тему чланка. Предност ће имати коментари граматички и правописно исправно написани. Коментаре писане великим словима нећемо објављивати. Задржавамо право избора и краћења коментара који ће бити објављени. Коментаре који се односе на уређивачку политику можете послати на адресу webdesk@rts.rs. Поља обележена звездицом обавезно попуните.

четвртак, 19. септембар 2024.
16° C

Коментари

Re: Knjiga
Амазоновим „Прстеновима моћи" нема помоћи
Re: Steta
Амазоновим „Прстеновима моћи" нема помоћи
Re: Ко би свијету угодио
Амазоновим „Прстеновима моћи" нема помоћи
Knjiga
Амазоновим „Прстеновима моћи" нема помоћи
Komentar
Амазоновим „Прстеновима моћи" нема помоћи