Naučni intervju: prof. dr Ričard Kompton

Na poziv Srpske akademije nauka i umetnosti, u Beogradu je početkom oktobra prošle godine boravio britanski i svetski naučnik dr Ričard Kompton, profesor Odeljenja za hemiju Univerziteta u Oksfordu. Profesor Kompton je tom prilikom održao predavanje o novim saznanjima u oblasti nanostrukturnih čestica.

U Svečanoj sali Srpske akademije nauka i umetnosti profesor Kompton je govorio o svom skorašnjem radu u oblasti nanočestica, a samo predavanje se sastojalo iz dva dela: prvi deo se odnosio na analitičku hemiju nanočestica (o tome kako uočavamo i ispitujemo pojedinačne nanočestice i kako to saznanje primenjujemo na širok spektar problema), dok je drugi deo bio posvećen hemijskim promenama na nano nivou.

Zbog čega ste na početku predavanja govorili o Majklu Faradeju?

‒ Faradeju se pripisuju brojna naučna otkrića, ali dva su od ključne važnosti bila za današnje predavanje. Prvo je otkriće zakona elektrolize.

Taj naizgled jednostavan zakon predstavlja osnov analitičke hemije. Polazeći od toga, razvio sam novu analitičku metodologiju za otkrivanje ne samo veličine nanočestica već i njihove koncentracije, identiteta, kao i stanja aglomeracije ili agregatnog stanja.

Drugi deo predavanja takođe polazi od otkrića do kog je Faradej prvi došao, a to je da koloidi zlata ispoljavaju drugačije optičko ponašanje i imaju različita svojstva u odnosu na zlatnu materiju u njenom osnovnom obliku. Koloidi su danas tema nanonauke i oni su nanočestice. Dakle, to Faradejevo zapažanje iz sredine 19. veka smatra se začetkom nanonauke.

Ovo dvodelno predavanje započeli ste analitičkom hemijom i pitanjem ‒ zašto treba da analiziramo nanočestice.

‒ Zato što se sve više upotrebljavaju nanočestice koje su ljudska tvorevina. Nanočestice prirodnog porekla nastaju u vulkanima, raznim prirodnim izvorima. Međutim, u poslednjih nekoliko decenija došlo je do naglog porasta upotrebe veštačkih nanočestica. Kako bih vam to ilustrovao, navešću podatak da se samo u Velikoj Britaniji godišnje proizvede oko devet tona nanočestica srebra, a da i ne govorimo o drugim materijalima.  

Zašto je elektrohemija kao nauka danas toliko važna?

‒ Elektrohemija je veoma stara grana nauke. Njeni počeci se vezuju za Majkla Faradeja, čuvenog fizičara i hemičara iz 19. veka, i Valtera Nernsta, značajnog fizičkog hemičara s početka 20. veka. Oni su postavili temelje ove nauke, ali su elektrohemičari danas aktivniji nego što su ikada bili i njihov broj brzo raste. Zašto? Zato što je elektrohemija nauka koja povezuje elektricitet, tj. električnu energiju, s hemijskim promenama. I kao takva, uključena je u osnove savremenih tehnologija za konverziju energije.

Baterije, gorivne ćelije, solarne ćelije - sve to u velikoj meri zavisi od elektrohemije. I dok krajnji proizvodi možda zavise od inženjerstva i nauke o materijalima, srž samog postupka čini elektrohemija. Optimalni uređaji se mogu jedino elektrohemijski proceniti, uz najkvalitetnije materijale za baterije i tako dalje. Dakle, elektrohemija je disciplina koja se veoma aktivno razvija i primenjuje na svim nivoima, počev od osnovnih, do onih najsloženijih. 

Zašto je važno da razumemo elektrohemijske procese?

‒ Ako verujemo da nauka pokreće tehnološki razvoj, onda je to proces u kom idemo od dna ka vrhu i tako analiziramo i shvatamo osnove procesa, a zatim od laboratorije idemo ka manjim firmama, pa većim i ka realnom svetu. 

Šta nam nude elektrohemijski senzori?

‒ Elektrohemijski senzori su još jedna oblast koja me veoma zanima. Senzori nam govore koje hemikalije su opasne, a koje su zdrave ili imaju neko drugo svojstvo, a to je svakako nešto što želimo da znamo i o čemu treba da se informišemo. Elektrohemijske senzore karakteriše izuzetna osetljivost. Oni ne mogu da osete baš svaku metu, ali ako se pronađe ona koja reaguje na elektrohemiju, senzori u tom slučaju nude odličnu osetljivost. Imao sam tu sreću da razvijem nekoliko senzora, počev od onih koji određuju pH (pe-ha) vrednost, tj. detektuju kiselost, pa sve do onih nešto zanimljivijih, recimo, hemijskih senzora koji mere ljutinu hrane, na primer, belog luka ili ljute papričice. Svi oni se koriste u prehrambenoj industriji za procenu sirovina.  

 

 

 

Број коментара 2

Пошаљи коментар

Упутство

Коментари који садрже вређање, непристојан говор, непроверене оптужбе, расну и националну мржњу као и нетолеранцију било какве врсте неће бити објављени. Говор мржње је забрањен на овом порталу. Коментари се морају односити на тему чланка. Предност ће имати коментари граматички и правописно исправно написани. Коментаре писане великим словима нећемо објављивати. Задржавамо право избора и краћења коментара који ће бити објављени. Коментаре који се односе на уређивачку политику можете послати на адресу webdesk@rts.rs. Поља обележена звездицом обавезно попуните.

четвртак, 28. март 2024.
21° C

Коментари

Istina
Зашто морамо да славимо Осми март
Re: Ministarka zdravlja????
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Мајка
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Rad s ljudima
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
'Ako smo pali, bili smo padu skloni.'
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво