Bodler revolucionar, političar, antidemokrata

Svoje revolucionarno oduševljenje (u potezanju obarača je prvenstveno video priliku da se zauvek reši omraženog očuha, generala Opika, smatraju biografi), Šarl Bodler je opisao godinama kasnije: „Moj zanos iz 1848? Kakve je prirode bio taj zanos? Želja za osvetom. Prirodno uživanje u uništavanju.”

Nema potrebe naglašavati da, u manje burnim vremenima, Bodlera nimalo ne privlače demokratski rituali, ta da se, primerice, ne „ponižava" da bi glasao. „Niste me videli na izborima", izjavljuje novinaru, „jer jedini kandidat za koga bih glasao bio bih ja lično!"

Objasnio je tu odvratnost prema politici: „Nemam ubeđenja, u onom smislu u kom se to podrazumeva u ovom veku, zato što nemam ambicije. Nema u meni osnove za neko ubeđenje. Postoji izvesna slabost kod čestitih ljudi. Samo bitange su ubeđene ‒ u šta? ‒ u to da treba da uspeju."

Progres je, od svih „modernih" kategorija, bez sumnje ona koja ga najviše podstiče na sarkazam. Ako ni zbog čega drugog, onda zbog ideje o „promeni": „U svakoj promeni ima nečeg nečasnog, i istovremeno prijatnog. Nečeg što liči na neverstvo i odlazak". I poentira, kratko i potresno: „To je dovoljno da se objasni Francuska revolucija!"

Još nešto klasičnije, i što se odnosi na prezir „plebsa": „Vera u progres je doktrina lenjivaca [...] Pojedinac računa na svoje susede da će završiti njegov posao. Pravi, tj. moralni napredak je samo u pojedincu, i može ga ostvariti samo pojedinac. No svet je sačinjen od ljudi koji su u stanju da razmišljaju samo kad su zajedno, grupisani."

Demokratija, prava čoveka, biračko pravo, videli smo, ne izazivaju manje odvratnosti u njemu. Više voli „dendija" od onoga koji se bori za prava čoveka, i pita se: „Da li možete da zamislite da se dendi obraća narodu, a da ga pritom ne ismeva?"
Dakle, neće nas iznenaditi što preferira aristokratski režim kao jedinu „pristojnu i bezbednu vladavinu", u odnosu na „monarhiju ili republiku, koje se zasnivaju na demokratiji", jer ih drži podjednako apsurdnim i slabim.

Njima Bodler suprotstavlja tri jedine društvene funkcije, one koje obavljaju „bića dostojna poštovanja", a to su sveštenik, ratnik i pesnik. Dakle, posedovati znanje, ubijati, stvarati.

 

Број коментара 0

Пошаљи коментар

Упутство

Коментари који садрже вређање, непристојан говор, непроверене оптужбе, расну и националну мржњу као и нетолеранцију било какве врсте неће бити објављени. Говор мржње је забрањен на овом порталу. Коментари се морају односити на тему чланка. Предност ће имати коментари граматички и правописно исправно написани. Коментаре писане великим словима нећемо објављивати. Задржавамо право избора и краћења коментара који ће бити објављени. Коментаре који се односе на уређивачку политику можете послати на адресу webdesk@rts.rs. Поља обележена звездицом обавезно попуните.

уторак, 19. март 2024.
5° C

Коментари

Istina
Зашто морамо да славимо Осми март
Re: Ministarka zdravlja????
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Мајка
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Rad s ljudima
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
'Ako smo pali, bili smo padu skloni.'
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво