Biseri rasuti po celom svetu

Koliko umetnosti bismo mogli nabrojati? Da li postoji celishodna i ispravna definicija koncepta umetnosti? U koliko daleku prošlost je potrebno da se vratimo ne bismo li razumeli šta je umetničko delo?

Jedan kanadski geometričar po imenu Kokseter je, u slobodnom vremenu, prostudirao nekoliko definicija umetnosti. Zaključio je da se matematika veoma logično uklapa u te definicije. ‒ Tačno.

Dajući primat kvantitetu nad kvalitetom, neki su licitirali:

Francuski estetičar Etjen Surio kaže na jednom mestu: „Ima najmanje devet umetnosti po užem, tradicionalnom računu. Verovatno i dvanaest. Videćemo čak da je dobro ići i do četrnaest." ‒ Čudno.

Ili, a zašto se zaustaviti na četrnaest? 

Tomas Manro, jedan od nekad vodećih američkih autoriteta za umetnost, ustvrdio je bivstvovanje čak četiri stotine raznih umetnosti. ‒ Izlišno.

Ako zbilja tako stoje stvari, onda od svega toga nema ništa. Ali ima nečega što bi trebalo da protrese estetiku i da joj konačno pruži mogućnost da definiše predmet kojim je zabavljena više od tri milenijuma, ne uspevajući da ga teorijski odredi. Mora biti nečeg ozbiljnog u činjenici da je, još sredinom prošlog veka, filozof Moris Vajc u delu „Uloga teorije u estetici" ustvrdio kako je estetika osuđena na propast ukoliko ne uspe da što pre logično definiše koncept umetnosti.

Ne znači li to sve još jednom da je „umetnost" u stvari danas nemogućno naći na jednom mestu, i u čistoj formi? Možda je to i najbolje što je moglo da joj se dogodi? Možda je umetnost već, ili će to uskoro biti, rasuta po celokupnom našem svetu, slično mikrobima koje je teško laboratorijski izolovati radi posmatranja i precizne analize. Elem:

Nerealan je i necelishodan opis umetnosti kao specifične radne operacije koja za rezultat ima specifične, to jest preciznom opisu dostupne proizvode.

Umesto toga, mora se shvatiti da, prema situaciji koja je pred nama, svaka „vrsta" radne aktivnosti ima otvorenu mogućnost da u sebe uključi i čisto umetničke ingredijente. Tako se, kao predmet estetičke analize mogu javiti i (na prvi pogled) sa njom nespojivi objekti, primerice novi model prevoznog sredstva, ili politički govor.

Ovo ne spada u teoriju dizajna (teorije mogućnosti i razloga da potrebno postane privlačno), već u savremenu umetnost, dakle u nešto što bi trebalo da bude po definiciji privlačno, a zapravo sve više postaje nepotrebno.

Možda se ipak treba vratiti unatrag, ali ne u blisku prošlost, već veoma, veoma daleko. U onaj svet za koji je veliki nemački ekonomista Karl Biher ‒ u okviru svoje teze da je muzika, kao proizvod rada, nastala sa proizvodnjom, te kao potreba da prati pokrete pri bilo kakvom radu ‒ poentirao da „što je čovek primitivniji, to više svaki predmet njegove upotrebe nosi umetničko obeležje".

Svaka analogija sa trenutnim tretmanom (umetničkih) predmeta od strane (kvazi)autoriteta jeste namerna.

 

Број коментара 0

Пошаљи коментар

Упутство

Коментари који садрже вређање, непристојан говор, непроверене оптужбе, расну и националну мржњу као и нетолеранцију било какве врсте неће бити објављени. Говор мржње је забрањен на овом порталу. Коментари се морају односити на тему чланка. Предност ће имати коментари граматички и правописно исправно написани. Коментаре писане великим словима нећемо објављивати. Задржавамо право избора и краћења коментара који ће бити објављени. Коментаре који се односе на уређивачку политику можете послати на адресу webdesk@rts.rs. Поља обележена звездицом обавезно попуните.

уторак, 19. март 2024.
8° C

Коментари

Istina
Зашто морамо да славимо Осми март
Re: Ministarka zdravlja????
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Мајка
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Rad s ljudima
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
'Ako smo pali, bili smo padu skloni.'
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво