Uvrede, masnica ispod oka i Juraja Hip

Sudeći po svedočenjima biografa nemačkog filozofa Ernsta Kasirera, on je često sa osobitim zadovoljstvom prepričavao jednu epizodu iz svog života. Naime, susrevši matematičara Davida Hilberta (koga su nazivali „Euklidom našeg doba”) her Kasirer je ulučio priliku da se raspita za jednog od svojih bivših studenata. Dobio je sledeći odgovor: „Dobro je on. Doduše, nije bio dovoljno maštovit za matematiku. Ali se potom posvetio poeziji i sad je vrlo uspešan”.

Ta istinita anegdota i nije baš poznata, pre svega zbog (logične) anonimnosti njenog protagoniste. Ipak, da li je trebalo da Svetski PEN centar uloži protestnu notu Svetskom savezu matematičara? I sa kojom vrstom sadržaja iste? Ostavimo po strani taj slučaj, benigni u odnosu na ostrašćene izjave i ispade kojih je među umetnicima bivalo kroz istoriju, a po svemu sudeći će ih i nadalje biti, bez obzira na civilizacijske tekovine i pozivanja na demokratska (deklarativna) prava svake vrste, kojima su valjda pokriveni svi kalendarski dani.

Prisetimo se da je, primerice, Johan Sebastijan Bah doživeo da ga jedan od sinova posprdno nazove „starom perikom". Franc Šubert je Veberovu „Eurijantu" smatrao „bezobličnom", a isto tako da se „svakim pokušajem naznake nekakve melodije u ovoj operi ona uhvati kao miš u mišolovci teške orkestracije". Ovaj „kompliment" je dopunio Betoven, okarakterisavši uvertiru kao „beskrajni niz septakorda".

Hektor Berlioz je za Vagnera napisao da je „očigledno lud", a Prosper Merime je uporedio uvertiru za „Tanhojzera" s mačkom koja „hoda po dirkama klavira", dok je Eduard Hanslik violinski koncert Čajkovskog (za mnoge najbolji, a svakako jedan od najviše izvođenih), smatrao „muzikom koja smrdi u ušima"!

Citati (pogrešnih?) mišljenja koja su izrekli veliki muzičari o svojim kolegama najčešće su ostajala bez promene, ili eventualnih izvinjenja, bar na ovozemaljskom svetu. No literate su (očekivano) mnogo vičnije verbalizovanim uvredama, a čini se podjednako kruti i nespremni da ih ikada povuku.

„Prljava životinja koja nađe način da vam se uvuče u kuću"

Tako je Oskar Vajld u „Propasti laganja" ocenio da je Džon Meredit „ovladao svime osim jezikom", da kao pisac „može sve osim da napiše priču", a da je kao umetnik „sve drugo osim artikulisan".

Upitana tokom televizijskog intervjua 1980. g. koji su pisci precenjeni, Meri Mekarti ʼispalila jeʼ da je dramaturg Lilijan Helman „loš, nečastan pisac, i da pripada prošlosti", te da je „svaka reč koju je napisala laž, uključujući i veznike". Tužba koja je potom usledila nikada nije zaključena presudom.

Iako nekadašnji prijatelji, Gor Vidal i Truman Kapote uveseljavali su tabloide izjavama tipa: „Na sinoćnom partiju sam bukvalno seo na Kapotea, zamenivši ga stolicom", ili: „Tužan sam zbog Gora ‒ tužan što diše svakodnevno". Nadživevši Kapotea, Vidal je iskoristio priliku da njegova bude poslednja: „Istinski sam prezirao Kapotea. Onako kako se prezire životinja. Prljava životinja koja nađe način da vam se uvuče u kuću."

U nastupu ljubomore izazvane supruginim „plakanjem na ramenu" njegovom bliskom prijatelju Gabrijelu Garsiji Markesu (nakon što je otkrila da ju je prevario), pesnica Marija Vargasa Ljose je završila na oku tešitelja, i to nasred crvenog tepiha filmske premijere u Meksiko Sitiju, te 1976, kojom prilikom je otpočeo njihov trodecenijski zavet ćutanja.

Ipak, poznat je slučaj sa (relativno) plodnim epilogom. Naime, potaknut dugogodišnjim uvažavanjem, potkrepljenim panegiričnim izjavama Hansa Kristijana Andersena o Čarlsu Dikensu, Danac se jula 1857. samopozvao u „kratkotrajnu posetu" Ostrvljaninu, koji se nekako baš u to vreme premišljao da napusti suprugu. U ovom, nikako najsrećnijem momentu za ukazivanje gostoprimstva u seoskom ambijentu Higama, nije začudno oduševljenje domaćina (nakon konačnog odlaska ekscentričnog bajkopisca) izraženo na ogledalu: „Hans Andersen je spavao u ovoj sobi pet (!) nedelja - celu večnost, činilo se porodici".

Ta „koščata dosada" (po Dikensovoj kćerki Kejt) bila je, po nekim naučnicima, inspiracija za lik ulagljivog Juraje Hipa iz „Dejvida Koperfilda".

A svakako je (posledično) inspiracija za naziv benda tzv. „velike četvorke" engleske hard rok scene sedamdesetih (zajedno sa „Cepelinima", „Parplima" i „Blek sabatom"), koji su nam u amanet ostavili jednu od najlepših rok balada, „Lady in Black".

Број коментара 2

Пошаљи коментар

Упутство

Коментари који садрже вређање, непристојан говор, непроверене оптужбе, расну и националну мржњу као и нетолеранцију било какве врсте неће бити објављени. Говор мржње је забрањен на овом порталу. Коментари се морају односити на тему чланка. Предност ће имати коментари граматички и правописно исправно написани. Коментаре писане великим словима нећемо објављивати. Задржавамо право избора и краћења коментара који ће бити објављени. Коментаре који се односе на уређивачку политику можете послати на адресу webdesk@rts.rs. Поља обележена звездицом обавезно попуните.

уторак, 19. март 2024.
2° C

Коментари

Istina
Зашто морамо да славимо Осми март
Re: Ministarka zdravlja????
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Мајка
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Rad s ljudima
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
'Ako smo pali, bili smo padu skloni.'
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво