Sirove i naučne činjenice

Da li je činjenica univerzalan, jednom zasvagda dat, neupitan pojam? Po čemu se razlikuju naučne i sirove činjenice? Zašto je selekcija od presudnog značaja u procesu formiranja činjenice?

Posle Ajnštajnovog neočekivanog „prevrata", nauka (kao disciplina) našla se u iznuđenoj poziciji revizije, ponovnog dokazivanja, ili reparacije skoro većine svojih klasičnih tačaka viđenja. U toj zabuni opšteg tipa iskopane su, u prvoj deceniji posle Prvog svetskog rata, sve upotrebljive ratne sekire.

Anri Poenkare ‒ jedan od angažovanih učesnika, istovremeno jedan od najvećih umova dvadesetog veka ‒ upustio se u polemiku sa svojim (manje uglednim) savremenikom, imenom Eduar Le Roa. Msje Eduar je zastupao tezu da postoji razlika između sirove i naučne činjenice.

Međutim, msje Anri je (iako primarno fizičar) dokazao i izvrsne filozofske sposobnosti. Premda s dosta teškoća, smogao je dovoljno argumenata za tvrdnju da „naučna činjenica nije ništa drugo do sirova činjenica izložena najpodesnijim jezikom" („La Valeur de la Science", 1917).

Da li je možda polemika krenula izlišnim putem? Trebalo li se, naime, prethodno zapitati odakle „sirovoj", „naučnoj", ili bilo kakvoj drugoj činjenici uopšte status činjenice?

Činjenica kao neutralna, za svakoga data stvar, pojava ili predstava, zapravo uopšte ne postoji. U svakom trenu svog života čovek se nalazi pred beskonačno velikim brojem utisaka, u stalnoj evoluciji ili promeni. I u svakom takvom trenu čovek raspolaže (bar teorijski) potencijalno neutralnom dispozicijom koja je u stanju da izdvoji bilo koji od tih bezbrojnih, za njega samo apstraktno postojećih elemenata. Sve do tog akta prepoznavanja, ili fiksiranja, nijedna pojava se ne može nazvati činjenicom.

Shodno pak individualnoj psihičkoj konfiguraciji, shodno svojim mogućnostima, potrebama, svom interesovanju i nuždi, svaki čovek - bio on „zastupnik" sirovosti ili nauke - pravi isečak u toj beskrajnoj, statistički nesavladivoj, apriorno neutralnoj stvarnosti. On vrši akt selekcije, najbitniji, primarni i jedini autentični akt živog bića. I tom operacijom dolazi do nečeg što smatra i može nazvati činjenicom.

Ako se neko pored nas nakašlje, možda ga nećemo ni čuti; no to je činjenica od bitne važnosti za njegovog lekara-dijagnostičara. Balkonsko cveće na spratu zgrade nećemo ni primetiti; mada će ono inspirisati nekog slikara. Mrava kojeg smo nagazili prelazeći ulicu nećemo ni osetiti; a ipak - to je za mrava kapitalna, konačna činjenica.

Prava, validna, dokaziva činjenica je ipak za svakog onaj događaj koji (taj neko) promoviše u to zvanje.

Број коментара 4

Пошаљи коментар

Упутство

Коментари који садрже вређање, непристојан говор, непроверене оптужбе, расну и националну мржњу као и нетолеранцију било какве врсте неће бити објављени. Говор мржње је забрањен на овом порталу. Коментари се морају односити на тему чланка. Предност ће имати коментари граматички и правописно исправно написани. Коментаре писане великим словима нећемо објављивати. Задржавамо право избора и краћења коментара који ће бити објављени. Коментаре који се односе на уређивачку политику можете послати на адресу webdesk@rts.rs. Поља обележена звездицом обавезно попуните.

недеља, 22. септембар 2024.
14° C

Коментари

Re: Knjiga
Амазоновим „Прстеновима моћи" нема помоћи
Re: Steta
Амазоновим „Прстеновима моћи" нема помоћи
Re: Ко би свијету угодио
Амазоновим „Прстеновима моћи" нема помоћи
Knjiga
Амазоновим „Прстеновима моћи" нема помоћи
Komentar
Амазоновим „Прстеновима моћи" нема помоћи