subota, 28. okt 2017, 08:31 -> 16:29
Izvor: RTS
Autor: Dragan Kolarević
O primorskom Srpstvu 1902.
Budućnost sveta je u toleranciji. Globalizacija, ma šta pod tim pojmom neko podrazumevao, zahvatila je sve bitnije procese u nauci, privredi, kulturi... Bez nacionalne, verske, rasne, kulturne i svake druge tolerancije svet neće biti moguć. Svest o toleranciji na balkanskim prostorima ima duboke korene, mada ima onih koji žele da pokažu suprotno. Srpska književnost na starom književnom jeziku (svih recenzija) i usmena, koju je prikupio Vuk Stefanović Karadžić, mnoštvom internacionalnih motiva potvrđuje da nikada nije bila izolovana.
Naziv časopisa „Srđ", na naslovnoj strani, štampan je ćirilicom i latinicom. Tekstovi su takođe štampani na oba pisma. Šta je to onda značilo (1902), šta to znači u ovim vremenima? Možda je bolje i ne razmišljati? Zaboraviti sopstvenu prošlost?
U Proglasu, koji je programski tekst, izdavač i uredništvo saopštavaju ondašnjim čitaocima:
„Dubrovnik, koji je za tamne balkanske nići čuvao žižak srpske prosvjete prekaljene latinskim humanizmom; i koji se, kao nezavisna država i kao književna republika svoje vrste, nije nikada odrekao zajednice sa srpskijem zaleđem na Balkanima ‒ kako to utvrđuju i politički i književni spomenici njegovijeh arhiva ‒ zastupao je u vijeku već minulom, i onako rascaren i obezglavljen, pravac umjerenosti i širokoga humanizma u preporodu srpske knjige."
U tom programskom tekstu jasno su definisani ciljevi, kulturna, naučna i istorijska misija:
„Nadahnuti ovijem ugledima, „Srđ" će nastojati da iznese svijetu na vidik plodove srpske knjige poglavito primorske, koja za ovijeh decenija žestoke političke borbe nije u opće imala ni vremena, a ni prigode da iznese svoje radove na božije vidjelo.
Naš će Srđ nastojati da odgovori ovome pozivu i ovoj potrebi. Po njemu ima da se na naučnom i književnom polju ponovo začuje glas Dubrovnika, a s njim i primorskog Srpstva. Njegove su stranice otvorene svim Dubrovčanima, svim Srbima, pa i brackijem plemenima na jugu, a ne traži drugo nego jednu misao vodilju, kojom su njegovi osnivači zadahnuti:Misao srpskog književnog jedinstva na osnovi zdravoga razvitka narodnijeh sila, koje je naš besmrtni Vuk na vidik iznio i objavio."
Vlasnik i glavni saradnik „Srđa" u Proglasu posvećuju pažnju i pismu, zalažu se za toleranciju, mada smatraju da je izvorno srpsko pismo ćirilica. Pismo ne bi trebalo da bude prepreka Srpstvu:
„Ovaj Dubrovački glasnik, treći u novije vrijeme, kitiće se i jednijem i drugijem pismom, kojim Srbi pišu, i ako je uvjeren da je azbuka slovenskoga Apostola Ćirila jedino pismo narodno, a ovo mu je narodno obilježje priznavala i Dubrovačka država, dopisujući ćirilovskijem pismenima sa susjednijem jednokrvnijem vladarima."
Posebno su se zalagali za versku toleranciju, jer su vlasnik i glavni saradnik „Srđa", kao i Vuk Karadžić, smatrali da postoje Srbi tri vere:
„Bez svake vjerske strasti, „Srđ" će nastojati da sve svetinje Srpkoga naroda jednakijem poštovanjem pazi. Ne zaboravljajući da je Srpstvo u tri vjere razdijeljeno držaće se najšire vjerske snošljivosti i zdravog liberalizma."
Tekst Proglasa možete pročitati na internet adresi:
http://www.digitalna.nb.rs/wb/NBS/casopisi_pretrazivi_po_datumu/srdj/1902/01/b001#page/27/mode/1up
Narodi pamte prošlost da im se loše stvari ne bi ponavljale, da bi se na temelju dobrih, proverenih, starih, u kontinuitetu, gradile nove.
Lupas
Verujem da vam nije lako kada procitate istinu i nadjete se pred sudom istine. Istina je ta sila koja ce vasu savest dovesti do grize, koja ce vas moriti i moriti do te mere dok sami sebi ne pljunete u lice! Niste uspeli da se oduprete nicemu, bilo kom napasniku ili uljezu, bili ste svacije sluge i podanici, davali ste sve u strahu da ne bi kusali kasiku gladi, samo nikada svoji na svom! Postoje puno puno dokaza koji vam ne idu u prilog, koji vas toliko pocenjuju i u lice vam govore kakvi ste ljudi. Lako je biti nista ali tesko je biti covek. A Istina je ta koja nas razdvaja - deli od ljudi i ne ljudi Na kojim temeljima je sazidana crkva Sv. Srdja? Gde su mosti i gde se cuvaju mosti Sv. Srdja? Kako se zvao Sv Srdj? Gde je rodjen Sv. Srdj? Zasto je Sv. Srdj svestenik sa bradom? Kao i Grgur Ninski (u Splitu)? Zato je Grgur ninski do svoje smrti pisao glagoljicom tj. cirilicom (mozda ti je draze procitati - cuti Srbicom), da li si procitao Austro - Ugarski popis stanovnistava iz 1905 god. i kojim jezikom su se izjasnjavali da govore tadsnji dubrovcani? Nisi i znam da je to za tebe/vas jako bolno......potajno to znate i zalim vas zbog toga, nije lako ziveti zivot i peci se na vatri istine. Koja nikada nije izostala.......Tesko mi je i da zamislim u kakvom ognju se nalazite. U ovom trenutku ste zaslepljeni slepilom sizofrenije i euforije, ali polako, nicija sveca nije gorela do zore, polako, ispostavice istorija svoj racun za svoju buducnost. Zapamti: tiha voda breg roni......Sinko, skini paucinu sa ociju i pocni da zivis zdravo, vidi ko te je vodio i ko te sada vodi, ko su ti idoli, cija imena ti ulice krase.......kada se budes postideo bice ti vec ili vama kasno.......
Pozdravljam te u nadi da ces doci svojoj zdravoj svesti i da savest ti nece trebati drzati misu/sluzbu osvestenja. Ziveli!
Braca i sestre
Prezime moje porodice je nastalo u 16om stoljecu na primorju u danasnjoj Hrvatskoj.Znam da su bili pravoslavci.Neki su ostali,drugi krenuli ka Hercegovini,neki u vojnu Krajinu,a neki cak u danasnju Srbiju.Mnogo kasnije su presli i okeane,i danas nas ima po celom svetu.Danasnje stanje je sledece:
Oko 80 odsto moje rodbine se osecaju Srbima,10 odsto kazu da su Hrvati,i 10 odsto su Bosnjaci.
Jeste...bili smo braca i sestre.Ali budimo realni,nismo vise!Mnogo vremena je proslo,mnogo ruznih stvari se desilo.Nema vise nazad!
Bitno
Bitno je Mantis, bitno. Inace ti ne bi ni citao sta mi ovde pisemo, imao bi mnogo pametnija posla nego da za ovaj peirod u istoriji iznosis nekakve podatke iz 2011. nakon Pavelica i slicnih - kao sto vec rece komentator.
dubrovnik
Demografija se mijenja, da.
Zato sam i spomenula stru Jugoslaviju, koja je vremenski bliža 1902.
Uostalom, koji je motiv nekom da glasa za hrvatske stranke tada kada srpstvo dobiva na prestižu?
nebitno
Čiji je bio Dubrovnik nekad, sasvim je nebitno
za mene/nas, a i za tebe/vas.
Ono što je najbitnije, Dubrovnik je danas
HRVATSKI, kako za za mene/nas tako i za tebe/vas,
Tako jest, tako će ostati, a sva ostala trabunjanja
ne vode nikuda, osim što su "utešilice" za
umornu srpsku dušu. pusa
Goran
Mantis otvori Malo bolje oci clanak je o godini 1903 a ne 2011. Demografije se mjenjaju posebno tamo gdje tipovi poput Pavelica haraju...
Boki
Mantis prije 2000 godine u danasnjem dubrovniku nije bio ni jedan Srbin I Hrvat I Sta sada?? Koja je poenta tvog komentara? Stvari se mjenjaju...
Srbi poticu iz juzne Dalmacije
Sve do prvog katolickog kongresa kada je naredjeno svim katolicima u juznoj Dalmaciji da se obavezno moraju proglasiti Hrvatima, u Dubrovniku, na Pagu, Peljejscu, sve do Splita, Srbi katolici su bili vecinsko stanovnistvo, mada je bilo i pravoslavaca iz Zete, ali u manjem broju. Srpske biblioteke su unistavane, a Srbi katolici koji nisu hteli da se proglase Hrvatima, preko noci su nestajali ili bili deportovani u Hercegovinu - mahom Trebinje i Nevesinje. Mnogi ne znaju ni ko je bio Stefan (Stjepan) Mitrov Ljubisa, veliki borac za srpske interese i jedan od najvecih knjizevnika u istoriji, inace Srbin katolik koji se tako javno deklarisao. Odricanjem od Srba katolika, sami smo dali alibi stvaranju vestacke hrvatske nacije.
Dubrovnik
Opet i ponovo Srbi o "sjajnoj" prošlosti,
koja treperi u plavičastoj izmaglici,
protkanoj tananim nitima. Sanjanju o toj
"istoriji", a činjenice im pred nosom.
Dakle, za sve Srbe i Hrvate ~
popis iz 2011-e godine, u Dubrovniku
je broj stanovnika slijedeći ~ niže
Hrvata 38.498
Bošnjaka 1.499
Srba 1.164
Narod i intelektualci
Dovoljno je pogeladi i austrougarske popise i videti kojim su jezikom govorili: srpksi je naveden u ogromonoj većini. Bar tu ne može da se govori o srpskoj propagandi, ili o nekolicini intelktualaca. Ja ostajem pri tome da je zbog sukoba SPC i Rimske crkve došlo do podele i gubitka miliona onih koji su sebe smatrali Srbima na teritorijama danšnje Dalmacije,Like, Kvarnera, Hrvatskog Gorja.
komentari