Evarist Galoa: sudbina mladog matematičkog genija

Bez obzira na to koliko su značajan doprinos svojim istraživanjima doneli u oblasti matematike, mnogi matematičari nisu dobili za života nikakvo priznanje. Uprkos talentu, borili su se sa nerazumevanjem i osporavanjem okoline celog svog života da bi tek nakon smrti bili slavljeni i poštovani kao veliki geniji. Takav je bio život i Evarista Galoa, možda najznačajnijeg matematičara 19. veka.

Niko ni pre ni posle njega u čitavoj istoriji matematike nije dao tako značajan doprinos u ranoj mladosti. Kolika je bila vrednost njegovog rada toliko je tragičan bio njegov život, okončan u dvadeset prvoj godini. Život je izgubio u dvoboju iz, i dan-danas, nepoznatih razloga.

Kao mladić od nepunih dvadeset godina, Galoa je dokazao da opšta polinomska jednačina stepena većeg od broja četiri ne može biti rešena pomoću radikala. Otkrio je tzv. teoriju grupa, jednu od najvažnijih matematičkih teorija koja predstavlja ključ moderne algebre i geometrije, a može se primeniti čak i pri rešavanju dva čuvena antička problema ‒ pri dokazivanju nemogućnosti trisekcije ugla i udvostručivanja kuba.
Bio je to visok i mršav mladić tamne kose mirnog pogleda. Njegova fizička pojava odavala je utisak krhkog čoveka, ali je njegova priroda bila potpuno drugačija. Kao republikanac po opredeljenju, bio je spreman da se bori za svoje ideje do kraja, aktivno učestvujući u političkim dešavanjima i protestima.

Evarist Galoa je rođen 1811. godine u Bur la Renu, malom mestu kraj Pariza. Njegovi roditelji su bili veoma obrazovani poznavaoci književnosti, filozofije i religije. Upravo je Evaristova majka najzaslužnija za njegovo obrazovanje i poznavanje grčkog, latinskog i retorike.Galoa se 1823. godine upisao na Licej „Luj Veliki" u Parizu. Prve dve godine bio je vredan, posvećen školi i obavezama. Ali 1826. počinju problemi ‒ sve manje se interesuje za predavanja i radije vreme provodi čitajući ozbiljne knjige o matematici. Uprkos svim naporima, pokušaji da mu se pažnja usmeri na školske obaveze bili su bezuspešni.

Galoa se vraća u svoj rodni kraj i organizuje časove matematike koja obuhvata teoriju o imaginarnim brojevima, metode rešavanja jednačina i eliptične funkcije koje obrađuje čista algebra. Nažalost, nema nijednog đaka.

U potpunosti se okreće politici kao član jedne tajne organizacije bliske republikanskoj partiji. Političko angažovanje donelo mu je samo nevolje u životu ‒ bio je izbačen iz škole i dva puta je završio u zatvoru.

Drugi put je uhapšen kao jedan od aktivista koji su želeli da na mestu Bastilje posade drvo slobode. Policija je saznala ko su bili pokretači mitinga, upala je u Ekvaristov dom, ali je on već pobegao. Ipak, već sutradan je bio uhapšen i osuđen na nekoliko meseci zatvorske kazne.
Veliki matematičari tog doba, među kojima su Koši, Furije, Poason, naviknuti na svet brojeva i geometrijskih figura, uobražavajući da jedino oni čine pravu matematiku, mnogo godina kasnije nisu mogli da shvate otkriće Evarista Galoa.

U vreme odsluživanja kazne, u Francuskoj je počela da se širi epidemija kolere, koja je odnela mnoge živote. Da bi sprečili zarazu i zaštitili zatvorenike, uprava zatvora donela je odluku da se najmlađi zatvorenici i oni u lošem stanju prebace u bolnice i tamo služe svoju kaznu. Među njima je bio i Galoa. Tamo je upoznao Stefani Felise du Motel, ćerku doktora, u koju se nesrećno zaljubio. Ona nije mogla da mu uzvrati ljubav i postoje pretpostavke da je možda ona bila uzrok njegove tragične smrti.

Iako je živeo veoma kratko, prema onome što je otkrio tokom svog života ‒ Galoa je jedan od najvećih genija svih vremena. Prvu potpunu i jasnu prezentaciju njegove teorije dao je Kamij Žordan 1870. godine u svojoj knjizi „Studija o supstitucijama i algebarskim jednačinama".

U oproštajnom pismu Evarista Galoa izdvajaju se reči: „Zadržite me u sećanju, budući da mi sudbina nije podarila dovoljno života da bi moja domovina saznala za moje ime."

Sahranili su ga u zajedničkoj grobnici Južnog groblja, tako da danas nema ni traga njegovom grobu. Njegov večni spomenik su njegova sabrana dela, a ona broje 60 stranica.

Број коментара 1

Пошаљи коментар

Упутство

Коментари који садрже вређање, непристојан говор, непроверене оптужбе, расну и националну мржњу као и нетолеранцију било какве врсте неће бити објављени. Говор мржње је забрањен на овом порталу. Коментари се морају односити на тему чланка. Предност ће имати коментари граматички и правописно исправно написани. Коментаре писане великим словима нећемо објављивати. Задржавамо право избора и краћења коментара који ће бити објављени. Коментаре који се односе на уређивачку политику можете послати на адресу webdesk@rts.rs. Поља обележена звездицом обавезно попуните.

четвртак, 18. април 2024.
6° C

Коментари

Istina
Зашто морамо да славимо Осми март
Re: Ministarka zdravlja????
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Мајка
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Rad s ljudima
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
'Ako smo pali, bili smo padu skloni.'
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво