Život muzičkog genija: Volfgang Amadeus Mocart (prvi deo)

Volfgang Amadeus Mocart je rođen 1756. godine u Salcburgu, lepom gradu smeštenom na obalama reke Salcah, iznad kojeg se uzdiže veličanstven zamak.

Mocart je kršten u katedrali, koju je u 17. veku sagradio tadašnji vladar, salcburški nadbiskup ‒ jedan od izbornih kneževa Svetog rimskog carstva. Nadbiskup je upravljao Salcburgom i rudnicima soli smeštenim u obližnjim planinama, odakle je ubirao ogroman prihod. Nadbiskupi su živeli u zamku i bili su veoma bogati. Njihov raskošan životni stil obuhvatao je dvorski orkestar i brojne palate. Dvorac Mirabel je izgrađen za ljubavnicu jednog od nadbiskupa. Veliki broj zvonika otkriva snažan uticaj koji je Crkva imala u tom gradu. Nadbiskup je imao veliku moć nad svojim podanicima i činovnicima.

Muzičko nasleđe od oca Leopolda

Početkom 1743. godine jedan od tih činovnika je bio i Leopold Mocart, kompozitorov otac. Leopold je poreklom iz grada Augzburga, sa juga Nemačke, gde se njegova porodica bavila knjigovezačkim zanatom. Posedovao je talenat koji se među zanatlijama retko sretao. Sa osamnaest godina otišao je u Salcburg da studira filozofiju i pravo, što je bio samo jedan u nizu njegovih neobičnih poteza. Leopold je uživao u umetničkom životu Salcburga. Grad je bio dovoljno mali da očuva rustičan palanački šarm, ali su ga dvorski život i velelepne građevine istovremeno učinili prefinjenim kulturnim centrom. Za godinu dana Leopold je završio studije filozofije i dobio preporuke.

Ali muzika mu je oduzimala sve više vremena i godinu dana kasnije izbačen je s univerziteta zbog prevelikog broja izostanaka. Zato je počeo da radi kao lakej i muzičar za lokalnog plemića, grofa Turna. Tako je počela njegova muzička karijera. Godine 1743. postao je četvrti violinista nadbiskupovog orkestra. Anom Marijom Pertl, ćerkom jednog advokata, oženio se 1747. godine. Pričalo se da su bili lep par. Leopold se po čitav dan bavio muzikom. Kupovao je i prodavao muzičke instrumente i pisao muziku. Napisao je priručnik za sviranje violine, koji je širom Evrope dugo smatran važnim delom iz te oblasti. Njegov neosporni talenat za komponovanje zasenilo je stvaralaštvo njegovog sina, ali Leopoldu je bilo suđeno da bude učitelj svojoj talentovanoj deci, čijem muzičkom obrazovanju je posvetio svoj život. Ljudi su sigurno mislili da je deci Leopolda Mocarta suđeno da dožive izvanredno muzičko iskustvo.

Njegova kći Nanerl je rođena 1751. godine. Bila je pet godina starija od brata i postala je izuzetna pijanistkinja. Volfgang je seo za klavir kad mu je bilo tri godine i odmah je pokazao svoj gotovo uznemirujuće zreo talenat za muziku. S lakoćom je učio nove komade a prve kompozicije je napisao već sa pet godina.

Talenat koji je privlačio pažnju

Leopold je, u svakom slučaju, prepoznao sinovljev talenat i nije oklevao da ga svetu predstavi. Već 1762, kad mu je bilo pet godina, Mocart je svirao pred caricom Marijom Terezijom, u Beču. Plemstvo je odmah prihvatalo svakog na koga bi carica obratila pažnju. I upravo će plemstvo Mocartu pomoći da izgradi karijeru, zbog čega je Leopold odlučio da sina predstavi svim uticajnim ljudima tog vremena.
Novac su zarađivali održavajući koncerte. Carica je malom Mocartu i njegovoj sestri Nanerl poslala finu garderobu, a potom su ih naslikali u novoj, otmenoj odeći.

Kada je Mocart (1763) napunio sedam godina, zajedno su krenuli na evropsku turneju. Prvo su obilazili nemačke gradove, a onda su stigli i do Pariza, gde su se zadržali pet meseci. Zatim, 10. aprila 1764, odlaze u London.

Na jednom dvorskom koncertu kralj je malog Mocarta zamolio da čita s lista Hendlovo delo, a drugom prilikom je pratio kraljicu dok je pevala. On je svirao orgulje, čembalo i violinu.
Deca su nastupila na dobrotvornom koncertu u rotondi Renila gardensa, popularnog sastajališta u Čelsiju.

 Zatečeni neverovatnom zrelosti dečaka, mnogi su ga smatrali jednim od sedam svetskih čuda. Stoga je uvaženi član Kraljevskog društva, Dejns Barington napisao rad o Mocartu, prethodno ga podrobno proučivši i poslušavši njegov nastup.

U julu 1765. godine Mocartovi napuštaju London i kreću kući preko Holandije, ali u Salcburg će stići tek u novembru 1766. godine. Mocartu je tad bilo jedanaest godina i posle raskoši kraljevskih dvorova Salcburg i njegov nadbiskup će mu izgledati kao palanka.
U narednih devet meseci provedenih u Salcburgu Leopold će se posvetiti sinovljevom muzičkom obrazovanju. Postoje svedočanstva o vežbama iz kontrapunkta koje mu je zadavao.
U tom uzrastu bi možda bilo korisnije da je mladi umetnik ostao kod kuće, ali već u septembru 1761. godine oni kreću za Beč.

Međutim, dvanaestogodišnji dečak i sedamnaestogodišnja devojčica više nisu izazivali istu pažnju kao prilikom njihove prve posete. Uprkos svemu, Mocart u to vreme u Beču komponuje svoju prvu operu „Jednostavna prevara". Ali na njeno izvođenje morao je da pričeka i Leopold se u svojim pismima žali na nedostatak podrške ljubomornih muzičara.

Uspeh u Italiji i uticaj grofa Koloreda

Krajem 1769. otac i sin kreću na italijansku turneju. U Bolonji, gde ih je ugostio grof Palavičini, doživeli su ogroman uspeh. Grof je okupio dobar orkestar, kojim će dirigovati Mocart. Leopold je najviše cenio kad ga predstavnici aristokratije prihvate kao sebi ravnog u intelektualnom i kulturnom smislu.
U Firenci Mocart je našao prijatelja svojih godina, engleskog dečaka Toma Linlija. Linli je učio violinu i Mocartu je to prijateljstvo mnogo značilo, zbog čega ga je veoma pogodila Linlijeva prerana smrt. Desetak godina kasnije njegov prijatelj se udavio.

Po povratku u Salcburg, Mocartovi su bili dvorski muzičari, ali su se prema njima ponašali gotovo kao prema slugama i nisu bili naročito cenjeni među predstavnicima dvora. Mocart je počeo da piše svoju drugu operu „Mitridat, kralj Ponta". Ovoga puta delo je odmah izvedeno u Milanu, za Božić 1770. godine i doživelo je velik uspeh. Izvedeno je dvadeset puta a Mocart je dirigovao prilikom prva tri nastupa.

Putovanja se nastavljaju naredne godine. Pre italijanske turneje Mocart je 1769. godine proglašen za trećeg koncertmajstora Salcburške dvorske kapele. Posle druge italijanske turneje, decembra 1770, papski dvor u Rimu je grofa Koloreda izabrao za novog salcburškog nadbiskupa, koji tako postaje novi Mocartov poslodavac.

Koloredo je bio inteligentan, muzički nadaren, pravedan i vredan. Ali bio je i prilično ponosit, pa čak i sujetan čovek. Od malih nogu okružen kraljevima i prinčevima, Mocart nije mogao da toleriše Koloredovo autokratsko ophođenje.

Uprkos tome, Volfgang Amadeus još dve godine ostaje u malom provincijskom Salcburgu. Nema sumnje da je Koloredo bio dovoljno muzikalan da prepozna Mocartov talenat. On je, u svakom slučaju, više nego dobro radio svoj posao stvarajući novu muziku čak i u većem obimu nego što se od njega očekivalo.

Raskidanje veza sa Salcburgom

Raskidanje njegovih veza sa Salcburgom počinje 1775. godine kad ga je bavarski izborni knez zamolio da napiše operu bufo „Lažna baštovanka". Nadbiskup taj poziv nije mogao da odbije i opera je doživela ogroman uspeh. Svoje pozorište nadbiskup je prilagodio potrebama gostujućih muzičara, ali ne i onih dvorskih i Mocart sa tim nije mogao da se pomiri. Otac i sin su zatražili dozvolu da krenu na koncertnu turneju, ali Koloredo je to odbio. Tada je Mocart zatražio raskid saradnje. Na turneju je krenuo s majkom. Završili su u Manhajmu, rodnom gradu porodice Veber. Mocarta je najviše privukla Alojzija Veber, kojoj je tad bilo šesnaest godina. Bila je lepa i imala je divan sopran.

Mladi umetnik je želeo da otputuje u Italiju s Veberovima kako bi Alojzija učila pevanje od najboljih. Leopold je odlučio da Volfgang i majka ipak odu u Pariz. Tamo su sebi mogli da priušte samo skroman smeštaj. Umetnik je zarađivao držeći časove muzike. Klavir nije imao, već je vežbao kod prijatelja. Majka se razbolela. Preselili su se u bolji smeštaj i, mada je majci ta promena godila, zdravstveno stanje joj se pogoršalo. Trećeg jula je umrla.

Број коментара 2

Пошаљи коментар

Упутство

Коментари који садрже вређање, непристојан говор, непроверене оптужбе, расну и националну мржњу као и нетолеранцију било какве врсте неће бити објављени. Говор мржње је забрањен на овом порталу. Коментари се морају односити на тему чланка. Предност ће имати коментари граматички и правописно исправно написани. Коментаре писане великим словима нећемо објављивати. Задржавамо право избора и краћења коментара који ће бити објављени. Коментаре који се односе на уређивачку политику можете послати на адресу webdesk@rts.rs. Поља обележена звездицом обавезно попуните.

петак, 29. март 2024.
15° C

Коментари

Istina
Зашто морамо да славимо Осми март
Re: Ministarka zdravlja????
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Мајка
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Rad s ljudima
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
'Ako smo pali, bili smo padu skloni.'
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво