Toplički ustanak i Božin Simić

Božin Simić (1881–1966) bio je zagonetna ličnost, široj javnosti skoro potpuno nepoznata. Međutim, njegov život je bio veoma buran, pun neočekivanih obrta, hrabrih dela koje običan čovek teško da sme i zamisliti.

O Božinu Simiću kruži nekoliko anegdota, ali osim službene biografije iz Ministarstva inostranih poslova malo je verodostojnih izvora do kojih se može doći, a koji bi na novi, poseban način osvetlili mnoge događaje iz naše prošlosti koja je ostala u senci ideologija i zvaničnih interpretacija.

Šteta što niko nije iskoristio činjenicu da je živeo do 1966. godine i što nije zabeleženo ono što je Simić sa sobom odneo u „viši život".

Protivnik Pašića i prestolonaslednika Aleksandra

U biografskoj belešci o vezi sa Topličkim ustankom Božin Simić je zapisao: „U Rusiju sam otišao posle privremene propasti Srbije /1915/ sa jednom grupom oficira radi organizacije Jugoslovenskog dobrovoljačkog korpusa od vojnika i oficira austrougarske vojske, koji su nasilno ili dobrovoljno dopali ruskog ropstva. U Rusiju sam otišao po dogovoru sa Apisom i Živkom Pavlovićem, da iz Rusije pređem preko Rumunije u Srbiju i tamo organizujem svojevremeni ustanak od srpskih vojnika zaostalih u planinama Srbije. Po utanačenom planu, ustanak je imao da sadejstvuje sa ofanzivom savezničkih trupa na Solunskom frontu. Kad sam sve bio podgotovio za prelaz i javio u Solun, Aleksandar i Pašić su se odlučno usprotivili mome prelazu u zemlju, jer su se bojali da bih u Srbiji izveo organizaciju protiv dinastije i radikala. Međutim, Aleksandar je moju ideju o ustanku prihvatio i u zemlju poslao Kostu Pećanca. Rezultat i posledice Topličkog ustanka poznati su.

Uzroci sukoba sa radikalima

Simić je bio učesnik prevrata 1903. godine, jedan je od prvih koji su ušli u dvor, osnivač je organizacije „Ujedinjenje ili smrt", član lože „Ujedinjenje", pre balkanskih ratova bio je u više misija u Južnoj Srbiji, koja je tada bila pod turskom okupacijom.

O sukobu sa Pašićem i radikalima iz tog vremena Simić je zapisao: „Zbog mog jako eksponiranog stava za političke slobode i slobodu štampe, radikali su me vrbovali da potpuno priđem njihovoj stranci, ali da i dalje ostanem na vojnoj službi. Stojan Protić, preko svojih ljudi, naročito je na tome nastojavao. Prestolonaslednik Aleksandar, takođe, pokušao je bio svima iskušenjima da me odvoji od drugova i pridobije za saradnju s njima. Protiv očekivanja prestolonaslednika i radikala, koji su cenili ljude saobrazno svojim slabostima, ja sam sa drugovima, bivšim saradnicima meštanima i skupštinskom opozicijom poveo najodsudniju borbu protiv koruptivnog režima u 'novooslobođenim krajevima'. To mi Aleksandar, Pašić i Protić do smrti nisu oprostili."

Osuđen na Solunskom procesu

Da Božin Simić u vreme Solunskog procesa nije bio u Odesi, najverovatnije ne bi sačuvao živu glavu. On je, kao stari „četnik" i „crnorukac" bio osuđen na 20 godina robije.

I o tome je ostavio zapis u diplomatskom dosijeu: „Na osnovu autentičnih podataka da za vreme Solunskog procesa nisam bio u Rusiji, ja bih, u društvu Apisa, Vulovića i Malobabića, takođe bio streljan. Što se to nije desilo, imam jedino da zahvalim nemačkom admiralu Tirpicu, koji je naredio podvodnu vojnu 'ā outrance' i njome prekinuo svaku vezu između Rusije i Engleske i Francuske baš tih dana kad je trebalo da po svojoj želji krenem uz Rusije za Solun. Moja optužba za atentat, mada sam bio više od hiljadu kilometara daleko od 'mesta' atentata, najbolji je dokaz da je tobožnji atentat protiv Aleksandra najtipičniji policijski trik."

Sudbina u Prvom svetskom ratu

Mada je izbegao hapšenje i smrtnu kaznu, Simić je upao u nevolje druge vrste o kojima, u istom izvoru, ostavlja pisano svedočenje: „U Dobrudži sam učestvovao u borbama sve do poziva u Solun na proces. U svetskom ratu, prilikom borbi u Srbiji ranjen sam tri puta i jednom kontuzovan. U Dobrudži ranjen sam dvaput. Moji drugovi, i ja s njima, bili smo javno optuživani putem propagande iz zvaničnih srpskih krugova da smo nameravali da otvorimo front Austro-Nemcima. Da bih koliko-toliko obesnažio tu laž u početku Ruske revolucije stupio sam u redove ruske vojske da bi se i dalje borio protiv Nemaca. Za vreme služenja u ruskoj vojsci borio sam se u Podoliji, na reci Zbruču, kojom sam prilikom uspeo da neprijatelja preteram preko Zbruča. Tom prilikom bilo je pitanje da mi se dadne generalski čin, no ja sam učtivo odbio. Brusilov mi je, takođe, ponudio odlikovanje, što sam takođe sa taktom otklonio. Za borbe na reci Zbruču hteli su vojnici puka da me odlikuju i to sam otklonio. Za vreme svog boravka u ruskoj vojsci imao sam zvanične susrete sa Brusilovim, Kornilovim, Duhoninom i mnogim drugim ruskim generalima."

Božin i Isa Boljetinac

Život Božina Simića zaslužuje višetomni roman. Možda će to neke nove generacije uraditi, kao što sada pisci tragaju, na primer, za Savom Vladislavićem. Ko želi detaljnije da se upozna sa Božinom Simićem to može da uradi u knjizi „Masoni i sarajevski atentat" ili u Arhivu Jugoslavije.

Na kraju, iz Simićevog života nešto što je zaboravljeno, a trebalo bi da se zna. Nedavno su Albanci na Kosmetu ritualno sahranili Isu Boljetinca. Sledi citat iz Simićeve biografije koji ukazuje na njihovu povezanost.

„Početkom 1912, kao emisar Milovana Milovanovića, ondašnjeg predsednika (vlade) i ministra spoljnih poslova, išao sam na sastanak u Boljetin sa Isom Boljetincem na dogovor. Na osnovu tog dogovora Arnauti su se pobunili i bez krvi zauzeli Mitrovicu i Skoplje. Velika porta je primila arnautske zahteve i bez krvi likvidirala ustanak. Iako je taj ustanak bez velikih potresa okončan, ustanak je ipak u temelju podrio vojnički otpor turske vojske u Balkanskom ratu /1912/."

Da li želite još nešto da saznate o Božinu Simiću i našoj prećutanoj prošlosti?

Број коментара 5

Пошаљи коментар

Упутство

Коментари који садрже вређање, непристојан говор, непроверене оптужбе, расну и националну мржњу као и нетолеранцију било какве врсте неће бити објављени. Говор мржње је забрањен на овом порталу. Коментари се морају односити на тему чланка. Предност ће имати коментари граматички и правописно исправно написани. Коментаре писане великим словима нећемо објављивати. Задржавамо право избора и краћења коментара који ће бити објављени. Коментаре који се односе на уређивачку политику можете послати на адресу webdesk@rts.rs. Поља обележена звездицом обавезно попуните.

четвртак, 28. март 2024.
17° C

Коментари

Istina
Зашто морамо да славимо Осми март
Re: Ministarka zdravlja????
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Мајка
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Rad s ljudima
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
'Ako smo pali, bili smo padu skloni.'
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво