Marija Montesori - pionir u radu sa decom sa smetnjama i teškoćama u razvoju

Među predstavnicima moderne i savremene pedagogije u svetu, dr Marija Montesori (1870‒1952) zauzima značajno mesto. Među prvima je teorijski, ali i praktično predstavila naučno zasnovane pedagogoške metode; smatraju je najeminentnijom predstavnicom Nove škole. Svestrana i obrazovana (studirala je psihologiju, antropologiju i filozofiju), prevashodno je želela da stekne praktično, neposredno i eksperimentalno iskustvo u radu sa decom. Za vreme studija medicine bila je odgovorna i za decu sa mentalnim problemima. Posmatrajući ih, rešila je da se podrobnije upozna sa mogućim obrazovanjem te dece.

Pedagogija: metode „Montesori"

U središtu Montesori pedagogije jeste dete ‒ ne postoje viši ciljevi. Dr Montesori je zastupala mišljenje da deca imaju prirodne mogućnosti da napreduju u skladu sa individualnim sposobnostima.

Metoda uključuje principe u radu prema kojima je dete graditelj ‒ odrasli ne bi smeli da ga ometaju u njegovom samorazvoju, pre svega, zbog činjenice da je individua koja se razvija svojim tempom i u skladu sa sopstvenim sklonostima i potrebama.

Model „Montesori" ne isključuje opšte zakonitosti u razvoju, svojstvene svakom detetu, na primer, razvoj govora. Deca uglavnom oko prve godine života počinju da izgovaraju prve slogove i kratke reči, ali to kada će progovoriti zavisi od sredine i nasleđa svakog deteta.

Predstavljamo osnovne principe Montesori pedagogije:

- dete je celovita i posebna osoba;

- podrška u razvoju ne bi trebalo da remeti detetove slobodne odluke, njegovo samostalno razmišljanje i delanje;

- učenje je potrebno i važno, ali je određeno samo onim što, u određeno vreme, dete sâmo želi da uči;

- dete ima slobodu izbora;

- uz pomoć odraslih, dete treba da savlada prepreke, a ne da beži od njih.

„Dečja kuća"

Tokom 1897. i 1898. godine Marija Montesori proširuje svoja znanja pohađanjem kurseva iz pedagogije. Njen rad sa decom koja imaju teškoće u razvoju privlači pažnju i zainteresovanost naučnih krugova.

Na pedagoškom kongresu u Torinu (1899), Marija ističe da deca sa teškoćama u razvoju imaju pravo na obrazovanje kao i sva ostala deca. Originalne pedagoške metode i ciljeve iznosila je sugestivno i tako privlačila pažnju stručnjaka i uticajnih ljudi.

U Ortofreničkoj školi je na poseban način usmeravala i edukovala decu koja su imala različite vrste duševnih poremećaja. Metode su se već tada pokazale kao vrlo delotvorne ‒ kod dece se primećivao važan napredak.

Kroz stalna usavršavanja, prakse u Londonu i Parizu, Marija je postala vrstan pedagoški stručnjak. Predavala je u Pedagoškoj školi Univerziteta u Rimu, objavljivala značajne radove, među kojima se ističe delo „Pedagoška antropologija".

Godine 1907. Marija Montesori je otvorila prvu Dečju kuću (Casa dei bambini), u jednoj od siromašnih opština u Rimu. U narednim decenijama otvorile su se brojne Montesori škole u čitavoj Evropi, Severnoj i Južnoj Americi, i drugim krajevima sveta.

Број коментара 5

Пошаљи коментар

Упутство

Коментари који садрже вређање, непристојан говор, непроверене оптужбе, расну и националну мржњу као и нетолеранцију било какве врсте неће бити објављени. Говор мржње је забрањен на овом порталу. Коментари се морају односити на тему чланка. Предност ће имати коментари граматички и правописно исправно написани. Коментаре писане великим словима нећемо објављивати. Задржавамо право избора и краћења коментара који ће бити објављени. Коментаре који се односе на уређивачку политику можете послати на адресу webdesk@rts.rs. Поља обележена звездицом обавезно попуните.

петак, 26. април 2024.
7° C

Коментари

Istina
Зашто морамо да славимо Осми март
Re: Ministarka zdravlja????
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Мајка
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Rad s ljudima
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
'Ako smo pali, bili smo padu skloni.'
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво