Zašto smo toliko opsednuti inteligencijom svoje dece

Zašto decu u najmlađem uzrastu šaljemo u ʼposebneʼ škole, gde odrastaju sa vršnjacima koji su viđeni kao „uspešniji u društvu“, a pri tom, ne razmišljamo o njihovom normalnom okruženju i socijalizaciji? Zar ne bi trebalo da ispred toga stavimo njihovu emotivnu inteligenciju, etiku i odnos prema radu, upravo u godinama kada se formiraju? Zar njihovo normalno i nesmetano odrastanje nije prioritet u odnosu na izolovanost ʼod ranih noguʼ? To su neka važna pitanja iz oblasti obrazovanja koja je poznati pisac Piter Tejt postavio u britanskom "Telegrafu"

Rani testovi za utvrđivanje stepena inteligencije (IQ) započeti su još početkom dvadesetog veka , a svrha je bila da se otkriju poteškoće koje deca mogu imati tokom razvoja, te da se iste preduprede ili spreče.

Francuski psiholog Alfred Binet, kao i mnogi drugi, tvrdi da se inteligencija razvija pod uticajem različitih faktora. Takođe, inteligencija sama po sebi nije merilo uspeha. Gospodin Binet ističe da je upoznao mnoge osobe koje su imale visok stepen inteligencije, ali koje u stvarnom životu nisu mnogo postigle.

Trebalo bi da se zabrinemo što akademske zajednice vrše ogroman pritisak na decu u najranijem uzrastu. Činjenice pokazuju da su velike štete, pre svega na emotivnom polju, nanete deci koja su vrlo rano bila odvojena. Ono što je najbitnije, dodaje psiholog, jeste razvoj dečije ličnosti, stava; važna je radna etika, njihova sposobnost da uče od drugih, a treba razvijati i radoznalost, entuzijazam i osećaj za svrhu.

Ovakvo rangiranje ljudi prema stepenu inteligencije spada u domen etike i bioetike, nauke koja u sebi obuhvata i filozofiju, pravo, etiku, medicinu...

Kako etičari naglašavaju, upravo se danas u oblasti inteligencije vrše brojna ispitivanja i nude različita ʼrešenjaʼ (poput pohađanja skupih škola od najranijeg detinjstva), koja bi uticala na socijalno raslojavanje i onemogućila da se deca iz siromašnih sredina podjednako razvijaju i učestvuju u društvu kao deca bogatih.

Etika ukazuje na brojne zloupotrebe u medicini ‒ u svetu poznate još od razvoja eugenike (kao posebne oblasti), koja je svoj zamah dobila u vremenu nacizma.

Kada čitamo slične sadržaje na internetu ili u drugim medijima ispitajmo prvo naš etos, setimo se istorije i istorijskih ličnosti, pogledajmo okruženje, pa tek onda donosimo zaključke. Stavovi koji su izrečeni olako, koji ističu jednu grupu ljudi, imaju nesagledive posledice kako za pojedinca tako i za čitavu društvenu zajednicu.

O odnosu etike i medicine možete saznati više u emisiji „Filozofija i medicinska etika", na Jutjub kanalu RTS-a.

Број коментара 4

Пошаљи коментар

Упутство

Коментари који садрже вређање, непристојан говор, непроверене оптужбе, расну и националну мржњу као и нетолеранцију било какве врсте неће бити објављени. Говор мржње је забрањен на овом порталу. Коментари се морају односити на тему чланка. Предност ће имати коментари граматички и правописно исправно написани. Коментаре писане великим словима нећемо објављивати. Задржавамо право избора и краћења коментара који ће бити објављени. Коментаре који се односе на уређивачку политику можете послати на адресу webdesk@rts.rs. Поља обележена звездицом обавезно попуните.

четвртак, 25. април 2024.
10° C

Коментари

Istina
Зашто морамо да славимо Осми март
Re: Ministarka zdravlja????
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Мајка
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Rad s ljudima
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
'Ako smo pali, bili smo padu skloni.'
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво